Quantcast
Channel: The Cult of Ghoul
Viewing all 1396 articles
Browse latest View live

NAJGORI FILMOVI 2014.

$
0
0

            Dok finalizujem godišnje liste NAJBOLJIH, evo vam prvo upozorenja na one NAJGORE koje sam video tokom prošle godine. Što reče jedan čitalac bloga u komentaru, ovo su meci koje sam primio umesto vas– mada, na neke od ovih ste verovatno i sami naleteli: ko nije, neka ih slobodno zaobiđe! Kao što ćete videti, posebno gadno đubre nalazi se među hororima, ali to je samo zato što zbog profesionalne orijentacije tu osećam jaču potrebu da overim čak i stvari za koje znam da neće biti mnogo dobre (dok tu obavezu ne osećam kod očigledno srednjačkih nehorora). Horor lista je i brojnija potpunim kršem (28 komada!), za razliku od nehorora, gde čak i među tih 10 loših ima poneki relativno gledljiv.
            Uzgred, ja se klonim filmova koji su OČIGLEDNO ĐUBRE (holivudski spektakli, superherojštine, fantazije, hobiti, kapetani amerike, iks meni ipsilon tebi, štrumpfovi, garfildi, iks-oks: the movie, ajron meni, herkuli, nojevi, mojsiji, lige zaštitnika, spajdermeni, supermeni i ostali –meni; "oskarovske" dramurde na angažovane teme o borcima za crnačka, ženska, patuljačka i ostala prava; romantične / tinejdžerske / gross-out komendije, itd) a još više se klonim HORORA KOJI SMRDE IZ AVIONA (sy-fy & asylumprodukcija; jeftini zombi treševi; FFF; "pet drugara u kombiju idu u šumu / napuštenu ludnicu / na planinarenje"; nastavci i spinofovi ionako slabih/glupih filmova...). Zato, ne pitajte gde mi je na listi ANABELA, a gde OUIJA, DRAKULA: NEOPEVANO ili JA, FRANKENŠVAJN, LEPRIKON RIBUT ili WRONG TURN PO ŠESTI ILI BEŠE SEDMI PUT: KO JOŠ BROJI. Od onoga što me je iz ovog ili onog razloga privuklo, i što sam odgledao u celosti (jer na listu ne stavljam "filmove" koje sam ugasio posle 10-15 minuta!) – evo najvećeg (anti)filmskog đubreta iz 2014. godine.
            Obratite pažnju da se na mojoj listi NAJGORIH nalazi nekoliko naslova koje ćete, zapravo, često naći kod nekih drugih kritičara na listama NAJBOLJIH (npr. OTIMANJE ULEMEKA, MAPA DO ZVEZDARE, VILOU KRIK...), pa vi sad vidite...

   NAJGORI NEHORORI     
 
1. ĆAĆA
CRO, 13
*(*)           2-

2. Bros Before Hos
HOLL, 14
*(*)          2-

3. FALSIFIKATOR
SRB, 13
*(*)          2-

4. MONTANA
UK, 14
**             2-

5. WEIGHT
KOR, 13
**             2-

6. Somewhere in Palilula
ROM, 13
**             2

7. Maps to the Stars
CAN, 14
**              2

8. The Kidnapping Of Michel Houellebecq
FRA, 14
**             2

9. The Returned
SPA, 14
**             2

10. Predestination
AUS, 14
**              2


      NAJGORI  HORORI      
 

0. LORD OF TEARS
USA, 14
*       1

1. WILLOW CREEK
USA, 14
*              1

2. CRONE
JAP, 14
*            1+

3. THE LAST HOUSE
USA, 14
*              1+

4. HONEYMOON
USA, 14
*(*)          1+

5. Discopathe
CAN, 13
*            1+

6. La cueva / THE CAVE
SPA, 14
*(*)           2-

7. THE QUIET ONES
UK, 14
**            2-

8. S_X TAPE
USA, 14
*(*)          2-

9. FOUND
USA, 13
*(*)         2-

10. ALMOST HUMAN
USA, 13
*(*)         2-

11. DEEP SLEEP / SONNO PROFONDO
ARG, 13
*(*)          2-

12. MARA
SWE, 13
*(*)          2-

13. MIDNIGHT GAME
USA, 14
*(*)          2-

14. GOAL OF THE DEAD
FRA, 14
*(*)         2-

15. THE SEPTIC MAN
CAN, 14
**            2-

16. PROXY
USA, 14
**           2-

17. The House Of The End Times
VEN, 13
**           2

18. NURSE
USA, 14
**           2

19. Cabin Fever 3; Patient Zero
USA, 14
**           2-

20. TULPA
ITA, 12
**           2-

21. HAUNT
USA, 14
**           2

22. Blood Glacier
AUS, 13
**          2

23. DARK HOUSE
USA, 14
**            2

24. NEVERLAKE
ITA, 14
**            2

25. ANIMAL
USA, 14
**            2

26. THE CANAL
IRE, 14
**            2

27. MAMULA
SRB, 14
**            2+
 


NAŽIVO tetovaža

$
0
0
  
            Moj roman-prvenac, NAŽIVO, doživeo je dva izdanja, i oba su rasprodata. Uprkos tome što nije imao nikakvu distribuciju vrednu pomena (oba izdanja zajedno bila su jedva dostupna u 5-6 knjižara ukupno, u celoj Srbiji) roman je stekao kultni status. 

Mnogi čitaoci su mi se javljali da izraze koliko im je on značio, i znači im i dalje.
            Postoje razna merila uspeha: neki broje nagrade, neki pak broje novčanice od prodatih primeraka, ali malo ko se može pohvaliti nečim poput ovoga što sledi. Naime, javila mi se jedna čitateljka po imenu Leontina, i poslala fotografije svog stomaka na koji je dala da joj tetoviraju Borisa – lik iz mog romana!
            To je tetovaža njene vizije Borisa, seksi ubice iz seksi Bratstva iz NAŽIVO: crtež je radio, kako ona kaže, neki talentovan dečko kog je našla na DeviantArtu i "koji je uspeo prilično dobro da nacrta ono kako sam ja napisala da sam zamislila Borisa". Tetovažu je radio Csúri Béla. 
"Nadam se da će ti se svideti i hvala za inspiraciju i jednu od najdražih knjiga ikada!" Tako piše Leontina u pratećoj poruci uz ove fotke.
            Istina, ovaj lik više nalikuje unutrašnjem (neljudskom) krugu Bratstva negoli njegovom spoljašnjem (ljudskom), kojem Boris pripada, ali ovaj detalj sa krugom i trouglom je veoma nadahnut (i dubinski povezan sa prvim ritualom iz romana).

                Bilo kako bilo, svako danas može da neki roman vidi adaptiran u strip, film, video-igru itsl. ---ali koliko njih zaista završi na nečijem TELU? Eto, NAŽIVO je zaradio tu sudbinu. Što ne znači da će samo na tome ostati, ali za sada, i ovo je fascinantno. Hvala Leonitini na ovom divnom seksi omažu!
            Podsećam na opis Borisa iz romana NAŽIVO koji naratoru prvo daje posrednik, tj. njegov prijatelj, Goran:
"Ovog što je vozio zvali su Boris. Bio je najmlađi od nas: otprilike tvoje godište. Vrlo lep momak, ošišan skoro do glave – dobro, možda pola santimetra smeđe kose na vrhu; lobanja – prava arijevska; vitak, žilav, dugih prstiju, pokretljiv... Kao čovek-panter. Mog'o si da osetiš nešto divlje u njemu, neku energiju koja mu pulsira u slepoočnicama i u žilama na vratu, a ruke mu k'o neko savršeno izvajano oružje, kao panterske kandže, ili zubi ajkule – nešto što samo majka Priroda može da dâ. Osećalo se varničenje oko njega, kao zverinja aura, nešto na trenutak pripitomljeno, al' spremno da svaki čas iskoči."
Ovo je moj crtež (tj. skica) Borisa, napravljena ubrzo posle pisanja prve verzije romana (dakle, pre nekih 12-15 godina).
A evo kako sam ga opisaodrugde u romanu (ovog puta iz ugla naratora koji ga susreće naživo):
"Vlasnik tog glasa odložio je lampu na stranu, i ja mu se sada zagledam u lice. Savršen arijevski lik, izduženih crta, kože glatke kao na plastičnom manekenu, bez i najmanjeg traga brijanja, bez i najmanje bore ili neravnine; plave oči, vrlo kratka crna kosa, dug i žilav vrat. Tanak, pomalo prćast nos, pune rumene usne, blago izbačena vilica. Otprilike mojih godina. Ne bih rekao da ga poznajem. A opet, što više posmatram te hladno-plave oči, i isturene jagodice, i stisnute usne izvijene u neku vrstu podrugljivo-prkosnog keza, pomišljam da ga možda, na neki način, ipak znam."

Što se tiče neminovnog pitanja – kad će III izdanje? – na njega vam za sada ne mogu odgovoriti. Voleo bih da ga uradim jer vidim da postoji interesovanje, a postoje i oni koji koriste priliku nedostupnosti ove knjige da je prodaju po blago nenormalnim cenama.


Ako bude bilo III izdanja, gotovo sigurno ga neću raditi sam (tj. kao samizdat), nego jedino u saradnji s nekim drugim izdavačem. Ako zainteresovanih ozbiljnih izdavača ima, mogu da mi se jave na mejl.

POETIKA HORORA za nagradu "Nikola Milošević"

$
0
0

"Poetika horora" Dejana Ognjanovića (Orfelin izdavaštvo, Novi Sad) ušla je u najuži izbor za nagradu "Nikola Milošević", priznanje Radio Beograda 2 za najbolje delo objavljeno tokom prethodne godine u oblasti teorije književnosti i umetnosti, estetike i filozofije.
Danas se donosi odluka o dobitniku ove nagrade, pa zato ne propustite

   JAVNO ŽIRIRANjE ZA NAGRADU "NIKOLA MILOŠEVIĆ"  
Žiri u sastavu Milo Lompar (predsednik), Simo Elaković i Slobodan Grubačić razgovaraće o knjigama iz užeg izbora i izabrati dobitnika na javnoj sednici, koju će iz svog studija, u utorak, 27. januara, od 13.00 sati, prenositi osnivač nagrade, Radio Beograd 2.
U uži izbor za nagradu "Nikola Milošević" ušle su tri knjige: Pripovedač i pričaJasmine Ahmetagić (Institut za srpsku kulturu, Priština-Leposavić), Platonova filozofska mitologija Irine Deretić (Zavod za udžbenike, Beograd) i Poetika horora Dejana Ognjanovića (Orfelin izdavaštvo, Novi Sad). Ova dela izdvojena su kao najbolja iz prošlogodišnje teorijske produkcije, koju čini 36 kandidovanih knjiga iz oblasti za koje se nagrada dodeljuje: filozofije, estetike i teorije književnosti i umetnosti.
            Biće to trinaesti put da se dodeljuje priznanje sa imenom istaknutog srpskog teoretičara, profesora, akademika i nenadmašnog besednika Nikole Miloševića. Moderator je Sanja Milić.

            Sve što treba da uradite danas u 13h jeste da odete na sajt Radio Beograda (klikni OVDE) i da tamo kliknete u gornjem desnom uglu gde piše Radio 2/3 uživo / MP3– i, naravno, da navijate za PoetikU horora!


UPDATE:

Nagrada "Nikola Milošević" je otišla knjizi Pripovedač i priča Jasmine Ahmetagić (Institut za srpsku kulturu, Priština-Leposavić).
Što reče Goran Skrobonja na Fejsbuku, "em si mlad, em nisi žena, em nisi iz Leposavića."
U ovoj konkurenciji bio sam unapred osuđen na neuspeh iz nekoliko razloga:
1. jedino muško, uz dve dame moralo je da bude "džentlmen" i prepusti nagradu nekoj od njih;
2. najmlađi – pa stoga, "ima vremena, doći će s nekom još boljom knjigom";
3. prvi put u natjecanju za ovu nagradu – za razliku od dve, kako rekoše, "dame", koje su se ranije već natjecale u samom vrhu;
i poslednje, ali nimalo najmanje bitno, nego zapravo presudno:
4. HOROR. Zato što HOROR, jbg. Osim toga, HOROR. 

Uostalom, poslušajte audio zapis pa prosudite sami da li je na delu diskriminacija po osnovi pola i starosti, ili nešto treće. Čućete ponešto o Aristotelu (katarza!), o navodnoj obrnutoj naraciji (od kraja ka početku?!) kod Poa, o demonskim ženama i seksu (što je bio lajtmotiv njihove priče o sve tri knjige), čućete zamerku da u POETICI, navodno, nema dovoljno komparativistike (koješta!) i da se navodno ne pominje Mario Prac i njegova Agonija romantizma (pominje se!)...
Žiriranje je potrajalo oko 90 minuta. Ko je to želeo da sluša, čuo je. Ko nije, okačiću ovde samo poslednjih pola sata, u kojima se nešto malo govori o temama kojih se moja knjiga manje-više dotiče (mada ponajmanje o samoj knjizi i onome što je sebi uzela za zadatak da uradi). Dakle, audio fajl u trajanju od 38 minuta, veličine oko 34 MB, namerno je malo "grubo isečen" tako da u prva tri njegova minuta možete čuti završni deo rasprave o prethodnoj knjizi, a priča, nominalno o POETICI HORORA, počinje od trećeg minuta ovog fajla. Skinite ga OVDE.
  

NAJBOLJI HORORI 2014.

$
0
0

            Za nama je još jedna tanka i jadna godina u horor filmu, pa zato umesto jadikovki smesta prelazim na listu onoga najmanje slabog i relativno nepoludupastog što sam premijerno mogao da vidim u 2014. godini. Ukupno sam tokom prošle godine odgledao oko 75 novih horora. Od toga samo jedna trećina (tj. 20-25maksimalno) bar kol'ko-tol'ko vredi gledanja, a i to ako ste posvećeni hororista; ako ste filmofil otvorena uma koji ponekad voli i dobar horor, jedva da prvih 10 naslova na listi stvarno može da posluži. Pa vi vidite.
Uzgred, ako je neka uteha, čini se da zaista imamo čemu da se nadamo u ovoj godini: uskoro stiže lista od 30-ak veoma snažno priželjkivanih horora i mnogi od njih imaju jaku šansu da napokon prekinu ovaj niz tužnih i bedastih horor-godina i da razbiju "Prokletstvo Trojke"!
Budući da je sasvim bespredmetno rangirati bezlične, osrednje a kamoli loše filmove, samo prvih 20-ak naslova ima formu top-liste (tj. top-21): to su horori koji su dobacili barem do ocene 3-. Ona bljuzga ispod te crte, koja nije mogla ni dotle, jedva da je vredna pomena a kamoli cinculiranja i nijansiranja oko rangiranja. Zbog toga je preostatak filmova (koji nije ušao u top-21) poređan po redosledu gledanja, od kraja januara '14 do kraja januara '15.

    NAJBOLJI HORORI 2014.    


1. UNDER THE SKIN
UK, 14
***          3+

2. ASMODEXIA
SPA, 14
***           3+

3. Across the River (aka Oltre il guado)
ITA, 13
***           3+

4. Strange Color of Your Body's Tears
BEL, 13
***          3

5. Housebound
NZ, 14
***           3

6. IN FEAR
UK, 13
***         3

7. OCULUS
USA, 14
***          3-

8. The Town That Dreaded Sundown
USA, 14
***           3-

9. WHAT WE DO IN THE SHADOWS
NZ, 14
***        3-

10. BABADOOK
USA, 14
**(*)        3-


11. STARRY EYES
USA, 14
**(*)        3-

12. At the Devil's Door
USA, 14
**(*)        3-

13. MISS CHRISTINA
ROM, 13
**(*)        3-

14. PATRICK
USA, 13
**(*)        3-

15. WolfCreek 2
AUS, 14
**(*)        3-

16. THE BANSHEE CHAPTER
USA, 13
**(*)        3-

17. KRISTY
USA, 14
**(*)        3-

18. The Borderlands
UK, 14
**(*)        3-

19. WER
USA, 14
**(*)        3-

20. Paranormal Activity: The Marked Ones
USA, 13
**(*)        3-

21. JESSABELLE
USA, 14
**(*)        3-



       THE REST OF THE CRAP       


The House Of The End Times
VEN, 13
**           2

FOUND
USA, 13
*(*)         2-

NURSE
USA, 14
**           2

Cabin Fever 3; Patient Zero
USA, 14
**           2

ALMOST HUMAN
USA, 13
*(*)         2-

TULPA
ITA, 12
**           2-

HAUNT
USA, 14
**           2

STAGE FRIGHT
USA, 14
**(*)      2+

CRONE
JAP, 14
*            1+

PROXY
USA, 14
**           2-

Discopathe
CAN, 13
*            1+

Afflicted
USA, 13
**(*)          2+

Blood Glacier
AUS, 13
**          2

MR. JONES
USA, 14
**(*)       2+

DARK HOUSE
USA, 14
**            2

THE QUIET ONES
UK, 14
**            2-

THE LAST HOUSE
USA, 14
*              1+

S_X TAPE
USA, 14
*(*)          2-

NEVERLAKE
ITA, 14
**            2

WILLOW CREEK
USA, 14
*              1

ANIMAL
USA, 14
**            2

THE CANAL
IRE, 14
**            2

DEEP SLEEP / SONNO PROFONDO
ARG, 13
*(*)          2-

MAMULA
SRB, 14
**            2+

GOAL OF THE DEAD
FRA, 14
*(*)         2-

DEAD SNOW 2
NOR, 14
**            2+

DEAD 2: INDIA
UK, 14
**            2+

TORMENT
SPA, 14
**(*)        2+

THE SEPTIC MAN
CAN, 14
*(*)            2-

MARA
SWE, 13
*(*)          2-

MIDNIGHT GAME
USA, 14
*(*)          2-

HONEYMOON
USA, 14
*(*)          1+

HORNS
USA, 14
**(*)        2+

ABCs OF DEATH 2
USA, 14
**(*)        2+

Deliver.us.From.Evil
USA, 14
**(*)        2+

CHIMERES
SWI, 14
**        2+

WOLFCOP
CAN, 14
**(*)        2+

WOLVES
CAN, 14
**             2+

The Taking of Deborah Logan
USA, 14
**             2+

VHS VIRAL
USA, 14
**             2+

Among The Living
FRA, 14
**             2+

ZOMBEAVERS
USA, 14
**(*)        2+

HORROR STORIES 2
S. KOR, 13
**(*)        2+

EXISTS
USA, 14
**(*)        2+

La cueva / THE CAVE
SPA, 14
*(*)           2-

Ju-On - The Beginning of the End
JAP, 14
**(*)        2+

Late Phases
USA, 14
**(*)        2+

LORD OF TEARS
USA, 13
*              1+

ROSEVILLE
BUL, 14
**             2

PRESERVATION
USA, 14
**(*)         2+

dark summer
USA, 14
*(*)           2-

When Animals Dream (Nar dyrene drommer)
DEN, 14
**              2


NIGHTCRAWLER (2014)

$
0
0

***            3-

NOĆNI PUZAVAC je OK triler-drama sa, kao, angažovanom temom, ali drastično je precenjen u mnogim krugovima. To je solidna direktna satira na otrcanu temu (bezočni, antihumani senzacionalizam medija, njihova doslovna glad za krvlju) što je upotrebljeno kao ogledni primer za indirektnu kritiku bezočnosti, antihumanosti kapitalizma kao takvog, zasnovanog na beskrupuloznom "preduzetništvu" i iskorišćavanju drugih uključujući, naročito, zaradu na tuđoj muci.
Ali to je sve krajnje očigledno i provoloptaško, otprilike kao kad bi neko ovde uzeo da pravi satiru na domaću folk scenu i umišljao si da je uhvatio Azatota za pipak prikazavši koliko je taj polusvet isprazan, vulgaran itd. Šta je sledeće? Razotkrivanje takvih velikih istina modernog doba, recimo, da su rijaliti programi veliko zlo (i da u njima nema ni "r" od rijalitija)? Da su folk pevaljke glupe? Da nam političari ne žele dobro, nego samo hoće da nam otmu pare? 
Da su holivudske zvezde isprazni egoistični bezdušni kreteni? Ah, da: o potonjem je Kronenberg već snimio kretenski film MAPS TO THE STARS (dvojka po mojoj tarifi: ne očekujte rivju, nemam o toj ružno snimljenoj budalaštini šta da dodam). Drugs are bad, m-kay? Što rekli MINISTRY: "Tell me something I don't know!"
Ono što dodatno jebe NOĆNOG PUZAVCA jeste postojanje najmanje dva novija trejlblejzerska filma (treći, davniji i daleko bolji, da i ne pominjem).
Kao prvo, bezočni, antihumani senzacionalizam medija sasvim pristojno je ogoljen do koske još pre skoro dve decenije, u filmu THE NIGHT FLIER (1997), gde takođe u glavnoj ulozi imamo antijunaka, bezočnu stoku od "novinara"u potrazi za senzacijom, i vidimo lepo i eksplicitno prikazanu i dezavuisanu njegovu glad za krvlju, itd. 
A još kao bonus imamo Miguela Ferera, znatno prirodnijeg i duhovitijeg a manje usiljenog u ulozi beskrupuloznog ljigavca nego što je to prenapregnuto karikirani Džejk Gilenhal u PUZDRAVCU. Ako njemu dodele Oskara (kao što neki zuckaju i priželjkuju) za ovo kreveljenje i glumatanje, biće to samo još jedan klin u kovčegu ionako već duže vremena kompromitovane i obesmišljene nagrade.
Ukratko, videli smo to i čuli mnogo pametnije, dublje, bolje i duhovitije pre 18 godina u filmu NOĆNI NE-PUZAVAC NEGO-LETAČ. Plus – tamo smo, pored satire na medije, imali još i vampirsko čudovište sa ogromnim ustima i zubima, obilje splatera, pa čak i neke kao zombije. Ovde imamo samo izbuljenog Gilenhala.
Kao drugo, postoji roman, i sasvim pristojan film po njemu: AMERIČKI PSIHO. Tamo smo već mogli da vidimo ingeniozno crnohumorno deadpan intonirano zezanje antihumanosti kapitalizma kao takvog, pored ostalog kroz portret naslovnog ANTIJUNAKA, prazne bezočne džukele koja, kao i lik kojeg ovde ejpuje Gilenhal, nema svoje JA, nego umesto toga vergla koleciju nabubanih fraza, sentenci, citata, naslova i brendova.
Jedina sitna razlika je u tome da je PSIHO već uspeo i popeo se na lestvici uspeha u sam vrh sistema, dok PUZAVAC još uvek proleterski puže po blatu i govnima i krvi ulica velegrada, ali obojica su progutali i udicu i mamac i plovak tog nakaradnog zlikovačkog sistema koji neupitno prihvataju, zajedno sa svim njegovim "vrednostima", i obojica su jedno te isto govno na različitim stepenicama jednog te istog Puta Ka Uspehu.
Jeste, nije sasvim nezabavno gledati zalizanog Gilenhala, ali je zalizani Kristijan Bejl daleko vrcaviji i duhovitiji dok mehanički izgovara čitave tirade koje su preslikane iz trendovskih časopisa ili uputstava za upotrebu. Da, crvoliko-gmizavačke frazetine koje prosipa Gilenhal su crno-smešne, ali ih znatno umanjuje to što su derivativne i inferiorne sličnom postupku kod B. E. Elisa, odnosno kod Meri Haron, odakle su preuzeti sa besramnošću na ivici plagijata. Ukratko, videli smo sve to i čuli mnogo pametnije, dublje, bolje i duhovitije pre 15 godina u filmu AMERIČKI PSIHO (2000).
Kao treće, da i ne pominjem TV MREŽU (Network, 1976), jer rekoh već, to je sasvim druga liga u odnosu na ovo, bez obzira na sve pretenzije.
Najzad, osim što je "satira" NOĆNOG PUZDRAVCA zatupljena njegovom derivativnošću u odnosu na pomenuta dva filma, ona pada i kroz njegovo napuštanje svakog pokušaja plauzibilnosti i "realizma" u drugoj polovini a naročito pred kraj, kad film oseti potrebu da nas zabavi "larger-than-life" triler momentima vezanim za jedno masovno ubistvo, a onda i jednom prolongiranom scenom jurnjave automobilima i akcijom dostojnom nekog pristojnog krimi-trilera, ali suviše "over-the-top" za nešto što bi htelo da nam se predstavi kao ozbiljna drama sa porukom. Ukratko, film bez prave potrebe poseže za senzacionalizmom B-filma da bi, kao, dezavuisao senzacionalizam medija. Prc.
Da sumiram: poruka je plitka ali pitka, i svakako, čak i u tom obliku, dobrodošla u ova bezdušna vremena; jes' da je to bičevanje polumrtvog konja, ali pošto nas on i dalje svakodnevno rita, treba ga bičevati dokle god se džilita. Gilenhalova gluma je previše usiljena, prenapregnuto karikirana za kvazirealistički milje u koji je smeštena, štrči iz njega, nije tako glatko uklopljena u opštu stilizaciju filma kao Fererova i Bejlova gluma u pomenutim filmovima. 
Tema i ideja su derivativni, ranije bolje obrađeni, ali sve to ima dovoljno draži i zabavnosti da vredi pažnje i gledanja. Ipak, NOĆNI GMIZAVAC će svakako bolje da "odradi" one koji nisu gledali ranije (i bolje) verzije slične tematike i postupaka, pa će njima da deluje originalnije, svežije i pametnije nego što zapravo jeste.

No, kao što rekoh, film je solidan, umereno zanimljiv i gledanja vredan, sve dok ne očekujete remek-delo ili modernog klasika, jer PUZDRAVAC tome nije ni blizu.

ZLATNI GHOUL: Nagrade za ne-horor postignuća u 2014. godini

$
0
0
Znate dil: Poov rođendan (19.01) je Dan za obznanu nagrada Zlatni Ghoul za HOROR postignuća, a moj rođendan (30.01) je Dan za obznanu nagrada Zlatni Ghoul za NE-HORORpostignuća u prethodnoj filmskoj godini. Red je da se i NEHORORI zakite ovom divnom statuetom, jer ipak i o njima se ovde na blogu piše, u poslednje vreme čak i više nego o (sve čemernijim i pažnje nevrednim) hororima.
Nažalost, ove godine su nehorori podbacili: najveća ocena do koje je dogurao jedan jedini film jeste 4- a svi ostali dobri su 3+ i jake trojke. Šmrc! No, dobro, biće bolje! Valjda! Na listi najočekivanijih nehorora za 2015. nalazi se nekoliko ozbiljnih kandidata za četvorke. Dok oni ne procure i ne dođe vreme za novo sumiranje utisaka, iduće godine u ovo vreme, evo šta su bila najbolja filmska dostignuća izvan horor žanra među filmovima koji su se premijerno mogli videti u 2014. godini.


ZLATNI GHOUL
ZA NAJBOLJI FILM 2014
THE DUKE OF BURGUNDY


ZLATNI GHOUL
ZA DRAMU
NOTEBOOK
(A nagy füzet)


ZLATNI GHOUL
ZA TRILER
A HARD DAY
(Kkeutkkaji Ganda)


ZLATNI GHOUL
ZA AKCIJU
THE RAID 2


ZLATNI GHOUL
ZA SF
HARD TO BE A GOD
(Трудно быть Богом)


ZLATNI GHOUL
ZA KOMEDIJU
HEAVENLY SHIFT
(Isteni müszak)


ZLATNI GHOUL
ZA SRPSKI FILM
NIČIJE DETE


ZLATNI GHOUL
ZA ANIMIRANI FILM
---niko---


ZLATNI GHOUL
ZA NAJBOLJI DOKUMENTARAC
Night Will Fall


ZLATNI GHOUL
ZA "NE MOGU DA VERUJEM DA JE TO DOBRO" FILM
Winter Sleep
(Kis uykusu)


ZLATNI GHOUL
ZA NAJBOLJU REŽIJU
Peter Strickland
THE DUKE OF BURGUNDY


ZLATNI GHOUL
ZA NAJBOLJI ADAPTIRANI SCENARIO
András Szekér
János Szász
NOTEBOOK


ZLATNI GHOUL
ZA NAJBOLJI ORIGINALNI SCENARIO
Seong-hoon Kim
Hae-jun Lee
A HARD DAY


ZLATNI GHOUL
ZA GLAVNU MUŠKU ULOGU
Jack O'Connell
STARRED UP


ZLATNI GHOUL
ZA GLAVNU ŽENSKU ULOGU
Chiara D'Anna
THE DUKE OF BURGUNDY


ZLATNI GHOUL
ZA DETE GLUMCA
Denis Murić
NIČIJE DETE


ZLATNI GHOUL
ZA MUZIKU
Cat’s Eyes
THE DUKE OF BURGUNDY


ZLATNI GHOUL
ZA KAMERU
Nicholas D. Knowland
THE DUKE OF BURGUNDY


ZLATNI GHOUL
ZA EFEKTE MASKE
SWEET WHIP
(Amai muchi)


ZLATNI GHOUL
ZA DEBI-REDITELJAKOJI OBEĆAVA
Till Kleinert
DER SAMURAI

            Napomene uz ovu selekciju:
            Dva filma su se skoro ravnopravno nadmetala za prvo mesto. Budući da je UNDER THE SKIN (3+) već dobio Zlatnog Ghoula za najbolji horor, odlučio sam da ionako blagu prednost dam Vojvodi, tj. THE DUKE OF BURGUNDY (4-).
            THE DUKE OF BURGUNDY sam gledao na velikom platnu (kako taj film jedino i mora da se doživi!), u okviru Festivala autorskog filma. Trenutno nije dostupan organima gonjenja po internetu, ali ako ga neko nahvata, neka javi, jer vrlo rado ću ga ponovo pogledati.
            I dok sam kod njega – iako se trudim da dvaput ne dodeljujem ZGula istoj osobi (pa zato, recimo, nisam darivao Marion Kotijar za odličnu ulogu u Two Days One Night), ovog puta prosto nisam mogao a da ponovo ne nagradim direktora fotografije koji se ZGulom već ovenčao radom na Berberian Sound Studio. Da njegov spektakularno fascinantan rad na ovom filmu nije toliko antologijski ingeniozan, nagradu je mogao da ponese neki od onih u najužem izboru za ovu nagradu: slučajno, oba su crno-bela (IDA i, naročito, TEŠKO JE BITI BOG).
            Uz sve hvalospeve koji su se prošle godine mogli pročitati a vezani za inferiorne i bedaste filmove (npr. VARVARI, NEPOSLUŠNI, MALI UDO, itsl) za moj groš jedini zaista dobar domaći film u 2015. jeste NIČIJE DETE – film toliko dobar kao da nije srpski! I ne, ni njega nećete naći na netu, za sada. Isto važi i za HEAVENLY SHIFT.
            Za ANIMIRANI FILM nisam dodelio nagradu ne zato što nije bilo dobrih filmova nego zato što tu sortu nešto slabije pratim, i ništa mi se u prošloj godini nije nametnulo kao Gledanje Za Pod Moranje, iako imam na radaru nekoliko potencijalnih kandidata.
            Winter Sleep je dobio nagradu pod nazivom "NE MOGU DA VERUJEM DA JE TO DOBRO"zato što je to ipak film u trajanju od tri sata koji se skoro isključivo sastoji od scena ljudi koji razgovaraju, što u teoriji ne obećava baš mnogo ali u praksi, ovde, uopšte nije tako loše (inače sam poštovalac prethodnog filma ovog reditelja, pa zato kvalitet ovoga nije baš toliko iznenađenje).
            Jack O'Connell, koji se ovenčao ZGulom za mušku ulogu, daleko će da dogura ako se ne proda Holivudu i ne baci u superherojštine i bljuzga-komercijale. Ima zaista ozbiljnu pojavu, harizmu i talenat. Gledao sam ga i u filmu kretenskog naslova (zove se '71), koji je slabunjav i ne daje mu mnogo prilike da se razmahne.
            ZGula za DEBI-REDITELJA KOJI OBEĆAVA dao sam, posle malo većanja unutar legije, Tilu Klajnertu, za debi-film DER SAMURAI. Taj film su neki svrstavali u horor, ali ja, za dlaku, to ne činim. Klajnertova interesovanja vuku ga ka hororu i budućnost će pokazati kojem će se carstvu prikloniti, ali ovaj debi pokazuje da se radi o samosvojnom autoru sposobnom da transcendira žanr i da napravi svoj sopstveni.

GHOUL'S SHOP: Zimske đavolijade

$
0
0

            Evo najnovije ponude: nešto starih stvari, nešto novih, a nešto starih-novih i vrlo ekskluzivnih. 
Zainteresovani neka pišu na dogstar666 at yahoo dot com.  



POETIKA HORORA
Poetika horora je studija koja definiše horor kao književni žanr i objašnjava nastanak i razvoj njegove poetike od gotskih romana 18. veka pa do bestselera s kraja 20. i početka 21. veka. U ovoj knjizi prikazuju se ključne faze i akteri, i analiziraju najreprezentativnija dela u kojima se ogledaju prelomne tačke u razvoju žanra.
U pitanju je knjiga koja na 525 strana velikog formata (23,5 x 16,5 cm) objašnjava šta je književni horor, kako je nastao, zašto je imao baš taj oblik, kako se i zašto zatim menjao i razvijao tokom dva i po veka, koji su mu najreprezentativniji predstavnici i zbog čega su baš oni. Najavu ove knjige kao i njen puni sadržaj imate OVDE.
POETIKA HORORA je bilau najužem izboru za nagradu "Nikola Milošević", priznanje Radio Beograda 2 za najbolje delo objavljeno tokom prethodne godine u oblasti teorije književnosti i umetnosti, estetike i filozofije.
Cena za Srbiju: 2.200 din (post express& pakovanje uračunati)
Cena za inostranstvo: 35 E (sa uračunatom međunarodnom poštarinom)
U ponudi: 2 primerka


ZAVODNIK
Ruralni horor roman iz srpskog srca tame.
Cena za Srbiju: 700 din (ptt & pakovanje uračunati)
U ponudi: još samo 30-40 primeraka


Unikatna studija horora i fantastike na filmu, sa akcentom na filmovima o Đavolu i srodnoj mu tematici.
Sticajem okolnosti nabavio sam nekoliko primeraka ove zadugo nedostupne knjige. U knjižarama je odavno nema, a u retkim slučajevima kada se nađe na Kupindu, lukavi prodavci koriste priliku što knjige nema u prodaji pa traže sumanute sume. Vidi sliku.
Ja nudim pet primeraka po krajnje razumnoj ceni.
Cena: 800 (ptt & pakovanje uračunati)
U ponudi: 4 primerka


KRALJ U ŽUTOM– Robert V. Čejmbers = PRODATO!
Kralj u žutom, knjiga na osnovu čijih je motiva nastala trenutno veoma popularna TV serija True detective, zbirka je kratkih priča američkog pripovedača Roberta Vilijama Čejmbersa, napisana 1895. godine. Kralj u žutom sastoji se od deset priča, od kojih je prvih pet zaslužno za reputaciju koju je ova knjiga stekla kao jednog od klasika horor žanra.
Pored izvornih 10 priča koje čine ovu zbirku, nju krasi i stručan pogovor dr Dejana Ognjanovića, pod naslovom JESTE LI VIDELI ŽUTI ZNAK?
600 din (ptt & pakovanje uračunati)
U ponudi: 0 primeraka

           
HAARP I DRUGE PRIČE O TEORIJAMA ZAVERE 
– priredio Goran Skrobonja
Najnovija antologija domaće slipstrim i žanrovske proze, ovog puta na temu TEORIJA ZAVERE. Moja novela pod naslovom NEKRONOMIKON, TREĆE, DOPUNJENO IZDANJE našla se u ovom odabranom društvu, gde zauzima celih 50 od ukupno 650 strana
Neki od autora: Goran NINO Gocić, Jelica Greganović, Filip NINO David, Ilija Bakić, Vasa ex-NINO Pavković, Zoran Pešić Sigma, Željko Obrenović, Ivan Nešić, Oto Oltvanji, Goran Skrobonja, Jovan Ristić...
1.050 (ptt uračunat)
U ponudi: 1 primerak


LOVECRAFT: COLLECTED ESSAYS – AMATEUR JOURNALISM
Mek povez, veliki format, 440 str.
Pisma i eseji koje je Lavkraft objavljivao u amaterskim časopisima, pre nego što je postao zvezda u WEIRD TALES, po prvi put sakupljeni u ovu knjižurinu. Tematika je različita, ali pretežno su to osvrti na prozu i poeziju objavljivanu u tim časopisima, kao i opšte stvari vezane za novinarstvo, etiku, estetiku, poetiku... 
1.400 din (ptt uračunat)
U ponudi: 1 primerak


HISTORY OF THE BRITISH AND AMERICAN CIVILIZATION - Aleksandar B. Nedeljkovich 
Ovako autor, dr ABN, opisuje svoju knjigu: "To je autorovo zhivotno delo, koje sumira njegovo ukupno poznavanje ove oblasti i njegov pogled na svet (a ima i poprilican broj po glavlja o knjizhevnosti, ali, kratkih; naucna fantastika, horor i fantazija su dobili ono mesto koje, po svojoj knjizhevnoj vrednosti, realno zasluzhuju). Knjiga je izrazito futurski i internetski orijentisana, a poslednje dve reci knjige (glavnog teksta) glase: will be."
Da se ovo prodaje kao fiction, ovo bi bilo vrhunsko postmodernističko delo, na tragu HAZARSKOG REČNIKA, samo mnogo smešnije!
Pisano je konverzacijskim tonom – 'da vam čiča objasni'– koji nema ni u naznakama natruhe AKADEMSKOG PISANJA: ni fusnote, ni citati, ni izvori/autori ne navode se za (mestimično VRLO slobodne i extravagantne) tvrdnje i tumačenja, što svemu tome daje ton (i vrednost) kafanske rasprave. Znači, uzeo čiča banku i priča li priča o istoriji Engleske, Amerike i Srbije, istovremeno.
Vidite: Dr Nedeljković u svom UDŽBENIKU, pišući o američkim nobelovcima, na njihovom spisku spontano usklikne kraj Hemingvejevog imena: 'the most deserved!' 
Vidite: u 'major authors' amer. knjiž. I polovine XX veka ABN ladno ubraja Isaka Asimova i Margaret –prohujala– Mičel (zajedno sa, zapanjujuće, Lavkraftom!) dok u 'lessers' u isti koš natrpa Paunda, Čendlera, Roberta E. Hauarda (!) i Zejna Greja zajedno sa Drajzerom i Štajnbekom!
Učite: u 'majors' iz II polovine XX veka ABN tura i Agatu Kristi i Tolkina i Karla Segana, a u 'lessers' Nabokova, Apdajka i M. Etvud!
            Unikatni smehotres!
            1.050 din (ptt & pakovanje uračunati)
U ponudi: 1 primerak


NJEŽNI RAT - T. Breton i D. Beneich 

Informatički triler (Delta / Mladost, 1987) 

250 din (ptt & pakovanje uračunati)
U ponudi: 1 primerak


LOW LIFE– Dejan Stojiljković
Zbirka priča nastalih pre nego što je autor postao besceler zvezda: inspirisane rokenrolom, neke od njih sa elementima fantastike i horora.
350 din (ptt & pakovanje uračunati)
U ponudi: 1 primerak



DELO
Najbolji, i odavno pokojni kulturni časopis na ovim prostorima (uz Gradac). Za sadržaj ovog broja – vidi sliku (klikni da bude čitka).
350 din (ptt & pakovanje uračunati)
U ponudi: 1 primerak


KORACI
Ovaj broj, pored ostalog, sadrži i zanimljiv temat "Među javom i med snom" u kojem je jedna horor priča Ota Oltvanjija, zatim je tu Vasa Pavković i još poneki valjani autori... Za sadržaj ovog broja – vidi sliku (klikni da bude čitka).
200 din (ptt & pakovanje uračunati)
U ponudi: 1 primerak



THE DUKE OF BURGUNDY (2014)

$
0
0
                             

***(*)
4-

Ovo je za mene film godine i praktično jedan od dva kolor filma iz 2014. koji se apsolutno, definitivno, po svaku cenu života ili smrti MORAJU gledati u bioskopu (drugi za pod obavezno bioskopisanje jeste, baš kao i ovaj, retro-fetišistička Euro-idolatrija, STRANGE COLOUR OF YOUR BODY'S TEARS: imaćete priliku za to na predstojećem FEST-u). 
Na svu sreću, moj instinkt me je i ovog puta dobro poslužio i naveo da u ili-ili izboru, pred kojim sam se našao na nedavnom Festivalu autorskog filma, odaberem upravo OVAJ film za gledanje na velikom platnu. Bio sam u Beogradu samo jedan dan, i zbog takvog rasporeda projekcija na taj dan mogao sam da pogledam ili ovo, ili LEVIJATANA; nisam otišao tamo gde je nagrnula rulja, na višestruko rasprodatog Rusa, nego na daleko komotniju, znatno slabije posećenu projekciju VOJVODE OD BURGUNDIJE. I nisam se pokajao. O, ne.
Da, ovo je pure cinema– toliko čist da će smoriti, ugnjaviti, iznervirati, frustrirati i izludeti mnoge gledaoce naviknute na konvencionalan storiteling. Internet je prepun blogova i foruma gde se ventilski prazne oni koji se nisu konektovali s ovim filmom; nažalost, takvih ima i na respektabilnim sajtovima kao npr. na Quiet Earth čiji je rivjuer za ovaj film neki čobanin, budala. Evo ga na slici, to je ovaj desno:


Što se mene tiče, ovo je 100 minuta filmofilskog sladostrašća, uživanja u zvukovima i slikama toliko raritetnog kvaliteta da se ovo skoro nema sa čime uporediti.
Zapravo, padaju mi na um samo dve recentne referentne tačke: jedna je Striklendov prethodni masterpis, BERBERIAN SOUND STUDIO, a drugi je prethodni film tvoraca već pomenutog STRANGE COLOUR... – naime, AMER. A opet, obe ove referentne tačke pripadaju teritoriji đalo horora (makar i na svoj idiosinkratičan način), dok THE DUKE, ehm, recimo da tu ne spada zaista – mada... hmmm... poseduje određeni creepy vibe i nesumnjiv gothic ugođaj, ali vintage gothic a ne pozerski, emo, površni gothic na koji je danas maltene naizbežno prvo pomisliti kad se ta reč pomene...
Što se tiče starijih referenci, one pripadaju podjednako hipno-ugođaju ponekih scena u vintage Džes Franku koliko i SM nadrealizmu Bunjuela (Striklend ističe LEPOTICU DANA kao jedan od direktnih uzora ili bar inspiracije za ovaj film).

U suštini, ovo je rekreacija vintage Euro šmeka iz 1970-ih toliko duboka i pogođenog DUHA (a ne samo slova, tj. slike), da u poređenju s ovim što Striklend radi sa Italo i uopšte Euro nasleđem (kako u hororu, tako i u trileru, soft-core dramama i drugim podžanrovima i amalgamima kakvi su cvetali tih plodnih godina, uključujući istočnoevropski gotik, češku i poljsku fantastiku...), dela belgijskog para Katet-Fronzani (AMER + STRANGE COLOUR...) deluju samo kao dekorativne vežbe iz obožavanja nekakvih filmskih studenata – što bi reko naš narod, "window dressing"– koje ostaju na površini.
Striklend ne samo što ide u dubinu, ne samo što Euro arty-trash rekonstruiše iznutra, nego u tom procesu uspeva da napravi nešto samosvojno, hipnotičko, zasenjujuće i opsesivno u ravnima i dimenzijama do kojih se ovi belgijski dekorateri još nisu vinuli.
O čemu se tu radi, pitate se sve vreme vi? Oh, ali to je nebitno: odnosno, ako vam kažem zaplet u dve rečenice, to neće čak ni nagovestiti ŠTA je ovaj film, zaista; čak će možda i da vas odbije, kao što ni meni nije zvučao naročito spektakularno privlačno kad sam prvi put čuo "o čemu se tu radi" (ali sa Striklendom kao rediteljem gledaću BILO ŠTA, pa i sportsku dramu, i mjuzikl, i MALOG UDA 2 ako ga on bude režirao!). 
Ali, OK, ako se baš mora: sado-mazo odnos između dve žene u jednom seoskom letnjikovcu u centru je pažnje slobodno shvaćenog zapleta, pri čemu naglasak NIJE na soft-core seksploataciji (ne, nema golih sisa niti drugih ogoljenih atributa) nego na psihologiji tog odnosa koji se secira sa svom strašću jednog sakupljača insekata. Zapravo, ovo se najkraće može opisati kao jedna divna, unikatna, neobična, pomalo mračna ljubavna priča. A može i kao horor film koji nije, zaista, horor.
U srži odnosa ove dve žene jeste FANTAZIJA, i to je ono što Striklend ne samo shvata, nego i filmofilski prikazuje nalazeći savršen objektivni korelat za opsesivno-fetišističko stanje svesti tako što minuciozno gradi svesno izdvojen, zaseban, paralelni svet totalno nezainteresovan za patetične nivoe "stvarnosti", jer to je prava zaljubljenost, i prava opsesija: egzistencija u paralelnom, skoro autističkom svetu izgrađenom u potpunosti oko objekta žudnje gde je sve podređeno njemu (odnosno njoj).
Bilo da vas hipnotiše svojim psihološkim uvidima ili svojim senzacionalnim formalnim kvalitetima (podsećam: VOJVODA je dobio Zlatnog Ghoula za najbolji film, za režiju, najbolju kameru i muziku i za glavnu žensku ulogu) ovo je film unikatnog senzibiliteta i ugođaja namenjen samo najvećim sladokuscima.
 Ali KAKO ovaj čovek kapira taj ugođaj, kako ga fascinantno ubedljivo PRENOSI, kako pažljivo i pametno gradi rekonstrukciju tako da deluje TOLIKO "autentično" kao da se radi o zaboravljenom biseru iz epohe od pre četiri decenije misteriozno iskopanom iz neke arhive i restaurisanom danas – KAKO to radi, kako uspeva, odakle mu taj kung-fu, kako je OVO uopšte moguće – ostaje misterija! I to samo jedna od manje bitnih vezanih za ovaj divan film.

Predajte mu se, prvom prilikom, i plačite što ga niste gledali u bioskopu onda kad ste mogli. Trenutno ga još uvek nema ni na internetu...

Onastrani kolor horori by Vanja Čanković

$
0
0
Već sam ranije na ovom blogu predstavljao perverzne umetnine odnosno crteže Vanje Čankovića. Prvo su to bili mladalački body horror omaži Karpenterovom STVORU (evo OVDE), a onda je Vanja otkrio sex i pred šokiranu javnost izručio porno-horror radove koji definitivno nisu za decu i osetljive (ko sme i želi, neka klikne OVDE).


U međuvremenu je Vanja otkrio i kolor, a uz to je dodatno sazreo kao crtač i slikar, i sada imam veliko zadovoljstvo da vam ekskluzivno na ovom blogu predstavim izbor iz njegovih najnovijih i najzrelijih radova – izbor od 30 kolor perverzija koji sam sâm načinio iz daleko mu opsežnijeg opusa.
            Sav artwork je ovde ekskluzivno (c) by Vanja Čanković for The Cult of Ghoul.

            I tu nije kraj ekskluzivi! Ovi divno bolesni i uznemirujući radovi praćeni su sada i intervjuom koji je Vanja dao samo za The Cult of Ghoul kako bi bar donekle bacio svetlo na sve ovo mračenje (i mrčenje). Evo šta sam ga pitao, a šta je on priznao.

Budući da si školovan za reditelja, šta tebi crtanje znači? I otkud ovolika navala tvojih likovnih radova u poslednje vreme?

Nužda. Ispoljavanje neizdrža.  Kao i druge vidove kreativnog izražavanja, naročito kroz pokretne slike, i samim tim komunikaciju sa publikom, tako bih i crtanje mogao uporediti sa nečim što je najjače u ljudskoj prirodi, a to je seksualni nagon. Takođe, što sam zreliji, svesniji sam prolaznosti svega, i verovatno mi to daje dodatni podstrek da bar na neki način pokušam da ostavim svoj trag.


Odakle, zapravo, dolaze ovi crteži? Snovi? Razmišljanje? Asocijacije? Pogledani filmovi? Meditacija na wc šolji?

Često se i sam to zapitam.  Ne znam tačno. Deluje mi logično da je jednostavno pukla cevka u domenu mašte, tamo između svesnog i podsvesnog, i da je došlo do curenja. Ne pamtim uvek snove, ali kada se to desi, neretko na javi bivam inspirisan i potpiren sanjanom atmosferom i prizorima, koji su uglavnom i uznemirujući i interesantni. Takođe, dešava se često da određeni motivi iz nekog nesnimljenog filma zažive na papiru.


Reci nešto konkretnije o tome kako oni nastaju: postoji li bilo kakav plan, skica, namera...? Da li osmisliš "kadar", odnosno "platno", raspored stvari u prostoru, ili se baviš nekom vrstom "automatskog pisanja", vođen samo instinktom, ne znajući kad započneš rad šta će sve na njemu biti?

Uglavnom ne pravim skice. Instiktivno se prepuštam papiru, i nakon što na isti spustim četkicu, pero ili olovku,  to automatski stvara soptveni sistem, autentičan set pravila, po kojima crtež/slika krene sebe da stvara, i to u meni raspali novu lavinu inspiracija. Naravno, sve je to pod kontrolom verovatno urođenog, i dodatno istreniranog osećaja za kompoziciju i boje.


Kojom tehnikom su rađeni najnoviji kolor radovi, i na kom materijalu?

U pitanju je kombinovana tehnika, pri kojoj je najzastupljeniji tuš. Većina crteža je A3 formata.


Možeš li da najaviš i neke nove filmske radove?

Svakako. Uvek se nešto kuva. Pored scenarija za celovečernji film, o kome je bilo šta nezahvalno i prerano reći, trenutno su aktuelna dva nova kratkometražna, po trajanju slični epizodama Twilight  Zone-a, koji su u fazi pretpripreme, i čijem se snimanju nestrpljivo radujem. Takođe, ljubitelji video igara koje se igraju na mobilnim telefonima  moći će uskoro  da zaigraju nešto što je proizašlo iz mašte moje malenkosti, i što je, pored toga što će biti zabavno i zarazno, tematski dijametralno suprotno od  crteža rađenih u proteklom vremenu.

            Širi izbor Vanjinih radova, od kojih mnogi nisu u ovom ovde izboru, može se videti OVDE.
















HARD TO BE A GOD (Трудно быть богом, 2014)

$
0
0

  ***  
  3+  

Ljudi se mažu blatom i govnima. Žive u lokvama, u sopstvenim govnima. Okruženi stokom, svinjama, kokoškama.
Neprestano kašlju, pljuju i izbacuju slinu iz nozdrva. Neki je ne istresaju nego im slobodno visi. Kaljuga.
Bedna naselja okružena su blatnim pustarama, močvarama pritisnutim izmaglicom i hranjenim skoro neprestanim kišama.
Intelektualci i umetnici su istrebljeni. Vladaju degeni, klinički i metaforički.
Štrokavi, oznojeni, odrpani. U gukama. U blatu.
Mrtve ribe. Mrtvi zečevi. Govna.
Grimase. Spletke. Urote. Prevrati. Borba za vlast nad trulim kokošinjcem.
Koškanja, tuče, klanja. Leševi. U blatu.
Vešala, masovna pogubljenja. Ko će biti novi kralj poljskog klozeta?
Zatvorenici. Robovi. Grupno uvezani.
U kavezima. U lancima. Popljuvani. Posrani. Ali, blato izjednačava sve.
Leševi. Prosuta creva ispadaju iz utrobe i uranjaju u žitko blato.
Tihi čemer, beznađe, prostakluk, poneka mlitava orgija, povremeni pokolj da daju sebi oduška, pa nazad u blato, u stagnaciju. Sjašio Kurta, ujašio Murta.
Ruski SF, kažete? Ne, nego srpski hiperrealizam.
Vizija budućnosti? Ne, nego naša evergrin srednjovekovna današnjica.
TEŠKO JE BITI BOG je najljući, najogorčeniji, najbeznadežniji vrisak očaja nad prevlašću glupih, divljih, nekulturnih, drčnih, prostih nesposobnih budala koji se uopšte može zamisliti. 
To je krik protesta nad prevlašću najnižeg, najprimitivnijeg u čoveku koje će, neminovno, da zavlada jednom kada se istrebe školovani, kulturni, pametni – kada se ugase (ili, kao u Srbiji danas, obesmisle) univerziteti i kad se zabrani umetnost, kad zbirke poezije završe u poljskom čučavcu, kad svekolika ljudska kultura ode u klozet, u govna, u blato.
Ovom naracijom počinje film: "Ovo nije Zemlja. Ovo je druga planeta. Ali je slična Zemlji od pre osamsto godina. Ima nekoliko sličnih planeta. Ovo je jedna od bližih i manjih. Lokalni sivi zamkovi podsećaju na ranu renesansu. Tridesetak naučnika je poslato ovde. Ali do renesanse ovde nije došlo. 
Bila je to reakcija na nešto čega nije bilo. Ovde, u Arkanaru, upravo se počelo sa uništavanjem univerziteta. S obzirom da je univerzitet stecište misli, to je označilo početak lova. Lova na mislioce, pametne ljude, ljubitelje knjiga i talentovane zanatlije. 
Neki su pobegli u susedni Irukan. Tamo je bilo bolje. Drugi su se pokorili ili su ih ubili odredi smrti ministra bezbednosti, don Reba."
Ovo nije Zemlja, kažete? Koješta! Ovo JESTE Zemlja: i ne zavaravajte se tom naizgled prevaziđenom glazurom blatnog i kužnog Srednjeg veka. Osvrnite se oko sebe, pogledajte lokve u svojoj ulici, pogledajte kontejnere, ljude... 
Ovo je Zemlja DANAS. Planeta kojom caruju neznanje, nekultura, glupost, sebičnost, pohlepa i primitivizam. Planeta mržnje – mržnje prema znanju, kulturi, pameti, plemenitosti, čovekoljublju, tekovinama civilizacije...
A vi biste, ipak, SF? Hoćete ljude u blesavim kostimima i sapunooperske spletke i zavrzlame, hteli biste malo akcije? 
Okej, imate i nemački film TEŠKO JE BITI BOG (Es ist nicht leicht ein Gott zu sein, 1989), on je daleko konvencionalniji, možda vam takav legne. Ja nisam uspeo da ga izdržim duže od pola sata: ništa ne vredi ni kameo pojava Vernera Hercoga (koga smesta ubiju, pa i ne kaže niti uradi ništa vredno pomena). Džaba, kad je film kičasta trešerica.
A ova ruska verzija – e, to je nešto sasvim drugačije. Nešto unikatno. Da se razumemo: ovo je užasno naporan film. Traje tri sata. Crno-beo je. Mučne i neprijatne slike defiluju sve vreme. Naracija je izluđujuće eliptična i konfuzna. Ko tu koga i zašto – ne samo što nije jasno, nego nije ni bitno. Ista su to govna. 
Umesto da se naprežete da pratite zaplet (ili odsustvo istog) ili da se vezujete za iritantno opskurnog glavnog "junaka", bolje se prepustite ugođaju – zagazite, do kolena ili do dupeta, u blatište, u kal, u govna, u smrad ovog minuciozno izgrađenog i spektakularno predivno uslikanog sveta. Iskustvo je mučno i gadno, a tuširanje posle filma obavezno.
Ali ako posle svega odahnete i kažete: "Hej, pa nama ovde ipak i nije tako loše"– biće to znak da ništa niste shvatili.
TEŠKO JE BITI BOG igra na FEST-u. Iskoristite doslovno UNIKATNU priliku da ga pogledate (predviđena je samo jedna projekcija: očekujte gužvu i gnjavažu u rulji koja će na ovo da pohrli: možda dođe i do tuče, guranja, drugih obaveznih znakova primitivizma). Veliko platno jedino može da do kraja ponese nadrealno-apokaliptičnu viziju pokojnog Alekseja Germana, koji se godinama mučio da ovo ostavi iz sebe i koji je umro pred sam kraj svog života, tako da je film morao da dovrši njegov sin. 
Šavovi se ne vide. Ovo je konzistentno sumoran i gnusan film, opominjući, baš kako i treba, da nikad ne treba suviše opušteno verovati da se "prevaziđeno" Zlo neće vratiti, da je Srednji vek iza nas, da su devedesete iza nas...

A sad da pustimo TV i vidimo šta je novo za transfer blama provalio naš nekulturni predsednik s kupljenom master-diplomom, 
koji je simptom iz svog bogatog psihopatološkog repertoara danas ispoljio naš premijer, 
šta su novo slagali naši lažni doktori, naša elita koju za kulturu i pamet baš živo zabole kita... 
Nazad u blato... Svom snagom!

Intervju za "Narodne novine": Zavodnik, nagrade, blog, novi projekti

$
0
0

            Dr Dejan Ognjanović je čovek iz naroda, i za narod. Stoga je prirodno da je dao novi intervju za niški dnevni list NARODNE NOVINE, ovog puta povodom nedavnog plasiranja u najuži krug za nagradu "Nikola Milošević". Evo šta ga je pitala Aleksandra Gojković, a šta je on njoj (i narodu) odgovorio.
Ako više volite da sve ovo čitate na ćirilici, imate tu stranicu iz novina skroz ispod ovog teksta: kliknite na nju ili je sačuvajte/skinite, pa otvorite i čitajte u većoj rezoluciji.
Ovaj post je ilustrovan fotografijama koje je iz Egipta poslao verni čitalac bloga, Miloš P. kojem zahvaljujem na njima. Svako njihovo neovlašćeno korišćenje biće kažnjeno kletvom faraona. Copyright: The Cult of Ghoul for Nyarlathotep Inc. Klikni da vidiš veće.


Bili ste iznenađeni da je „Poetika horora“ ušla u najuži izbor za nagradu „Nikola Milošević“. Zbog žanra kojim se bavi?
- Da, pre svega zbog toga, jer horor je u našoj sredini praćen predrasudama o navodnoj nižoj vrednosti, što se pruža sve do akademskog sveta. Stoga me je prijatno iznenadilo kada je žiri ove prestižne nagrade moju studiju uvrstio u tri najbolje književno-teorijske knjige objavljene u Srbiji prošle godine. Izgleda da se polagano nešto menja i na polju recepcije horora kod nas, i drago mi je što sam delimično i sam zaslužan za to.

Kakva je sudbina „Zavodnika“ koji ste objavili kao samizdat?
- Roman Zavodnik je ispunio moja očekivanja: zahvaljujući minulom radu, odnosno prethodno objavljenim knjigama, ali i drugim aktivnostima (promocije, predavanja, medijska gostovanja, članci i kritike, blog, festivali itd.), shvatio sam da postoji dovoljno ljudi u ovoj zemlji kojima je moje ime dovoljno da se odluče i kupe knjigu direktno od mene. Njena prodaja je izvedena bez posredovanja knjižara i bez ikakve reklamne kampanje izvan mog bloga i par internet foruma. Tiraž od 500 primeraka za osam meseci je sveden na 40-ak preostalih, i ja već razmišljam o II izdanju. Naravno, najvažnije mi je što su čitaoci bili zadovoljni.

Kažete da je danas mnogo teže plasirati knjigu. Zbog čega?
- Novi propisi u poslovanju knjižara praktično su u potpunosti ubili šansu da samizdati dođu do njih. Svaka knjiga mora da ima famozni "ulaz", nekakav papir na kojem stoji žiro račun pravnog lica koje tu knjigu daje knjižari na prodaju, i ako toga nema, ako se ne radi o firmi nego o privatnom licu koje je sam svoj izdavač – od prodaje u knjižari nema ništa. Ovo je samo jedan od niza nakaradnih i štetnih propisa u našoj kulturi koji, pod maskom "zavođenja reda", zapravo omogućavaju uniformnost u kojoj su moćni izdavači povlašćeni a individualci sve više skrajnuti.


Šta ostaje kao varijanta piscima?
- Gerilska borba, jedan na jedan. Promocije. I, naročito, internet. Jer knjižare su izgubile nekadašnji značaj, a novi oblici komunikacije i obraćanja omogućavaju da čak i autsajderski autori nametnu svoju knjigu potencijalnim čitaocima putem društvenih mreža. Naravno, prvi uslov je taj da uopšte imaju nešto vredno što bi ponudili ionako prezasićenom tržištu poplavljenom skribomanskim produktima.

Nedavno ste obeležili šest godina pisanja bloga o hororu.  Priličan broj godina za jedan blog, uglavnom ljudi izgube entuzijazam...
- Nije to blog samo o hororu, već o brojnim sadržajima, donekle srodnim, koji mene zaokupljaju, vezanim sa film, književnost, strip, muziku – ukratko, za dela donekle mračnijeg sadržaja i skrajnutog, "kultnog" statusa, ili za drugačiji pogled i strožu kritiku mejnstrim knjiga i filmova od epp-promotivnih napisa kakvi se obično mogu naći u novinama ili na internetu. Odličan fidbek koji dobijam od svojih čitalaca održava mi entuzijazam: dok god ima toliko onih kojima je stalo do mog suda i stava, ja ću ga javno plasirati i deliti s drugima.



Da li pišete nešto novo?
- Sa novosadskim "Orfelinom", koji je objavio Poetiku horora, pripremam čak dve ambiciozne knjige: u jednoj sam kompletan autor, a u drugoj priređivač. Imam gotovu zbirku priča koja je na čitanju kod jednog izdavača, videćemo da li će izaći ove godine. Već godinama mi se po glavi vrzmaju ideje za jedan složen horor roman i nadam se da ću uskoro uspeti da ga privolim na papir. Moja najnovija novela objavljena je u antologiji Haarp: priče o teorijama zavere Gorana Skrobonje, a mislim da ću ovih dana napisati jednu priču iz sveta Zavodnika.


 

NAJOČEKIVANIJI HOROR filmovi 2015.

$
0
0
 
Nedavno sam već okačio listu gomile zaista primamljivo-zvučećih novih nehorora koji se mogu očekivati ove godine: tu listu imate OVDE.
E pa sada, u okviru akcije proslave Petka 13-og, kucnuo je čas da najzad okačim i listu najočekivanijih HORORA 2015. godine. Kao što ćete videti, postoje jake šanse da se najzad ove godine razbije "Prokletstvo trojke" i da konačno dobijemo i neki horor koji možda dobaci čak i do ocene 4- ako ne i više!
Takođe, ukoliko pratite belosvetske horor sajtove, videćete da na mojoj listi nema treša i mediokritetstva kakve oni hajpuju na svojim most-expected listama (zato što su studio bitches, pa pedluju samo komercijalno američko đubre i/ili zato što nemaju ukusa i za bolje ne znaju). Umesto rimejka Poltergajsta (da vam otkrijem tajnu? biće to sranje!) i nastavka Konjuringa itsl. budalaština kakvima ne želim da se bavim, samo ovde ćete ekskluzivno naći izlistanu gomilu filmova za koje na takvim žanr-idiotskim mestima niste čuli, niti ste mogli da čujete, jer radi se mahom o opskurnim, evropskim, azijskim ili nezavisnim američkim produkcijama sa artističkim ambicijama.
Naslovi su izlistani po redosledu visine mojih očekivanja.
Nekolicinu sam čak uspeo da pogledam u međuvremenu, otkad sam ovu listu skockao, ali ostavio sam ih ovde zarad čitalaca koji ih još nisu pogledali (jer nisu dostupni na netu; ja sam ih gledao nekim privilegovanim putevima pa mi zato nemojte tražiti linkove, jer oni ne postoje).




The Witch
Robert Eggers’ The Witch is a Colonial New England horror film. A production designer and filmmaker, Eggers authentically recreates the setting in the film, which seems to herald the best kind of horror movie: a stark, eerie, witchy period chiller.
A fiercely committed ensemble and an exquisite sense of historical detail conspire to cast a highly atmospheric spell in “The Witch,” a strikingly achieved tale of a mid-17th-century New England family’s steady descent into religious hysteria and madness
Laying an imaginative foundation for the 1692 Salem witchcraft trials that would follow decades later, writer-director Robert Eggers’ impressive debut feature walks a tricky line between disquieting ambiguity and full-bore supernatural horror, but leaves no doubt about the dangerously oppressive hold that Christianity exerted on some dark corners of the Puritan psyche. With its formal, stylized diction and austere approach to genre, this accomplished feat of low-budget period filmmaking clearly marks Eggers as a storyteller of unusual rigor and ambition.


Goodnight Mommy
A fairy tale for “Dogtooth” enthusiasts, Veronika Franz and Severin Fiala’s “Goodnight Mommy” takes place in an austere, isolated Austrian home, where twin boys begin to suspect that something is wrong with their mother. But that’s only the beginning of this family’s dysfunction, as tension escalates to torture in the duo’s elegantly stylized, thoroughly unnerving attempt to creep the heck out of arthouse horror fans. The project, which recalls such child-centric chillers as “I’m Not Scared” and “The Orphanage,” was backed by fest vet Ulrich Seidl (for whom Franz co-wrote several pics), allowing it to court both genre and auteur fests.
=== Ovo sam uspeo da pogledam, a vi svakako iskoristite priliku na FESTu! Odličan film, na granici 3+ / 4-. Rivju coming soon.===


Nicolas Winding Refn's Neon Demon
In a female-driven horror film, Elle Fanning will play an aspiring model who is caught in a world of beauty and demise.
Keanu Reeves and Christina Hendricks will star in the film, which revolves around a young queen bee (played by Abbey Lee / Drive) who metaphorically, and possibly literally, sucks the blood out of the girls in her social sphere. Elle Fanning is the lead, a young girl who gets pulled into Lee’s character’s sway, but no word on who Reeves and Hendricks would play. Jena Malone (“The Hunger Games: Mockingjay Part 1″) and Bella Heathcote (“Dark Shadows”) round out the eclectic cast of up-and-coming actresses.


It Follows
David Robert Mitchell’s first film, The Myth of the American Sleepover, was a gentle drama interweaving character stories like Dazed and Confused. His “follow” up It Follows focuses on one group of characters with a similar tone, and a horrific twist. Jay finds herself cursed by a spirit that follows her wherever she goes. It’s slow, but persistent, and her friends can’t see it but they still try to help battle this invisible force. Like Myth, it’s still a story of friends hanging out but now it’s to watch each other’s backs as the following spirit spreads. The horror strikes the right balance of graphic and subtle.


Spring
If Richard Linklater attempted a remake of Val Lewton’s “Cat People” the end result might resemble “Spring,” an intriguing oddity about an attractive couple who meet in a scenic European locale and quickly chat their way into a close bond, but find their ties tested by the young woman’s propensity for periodically moonlighting as a fantastical monster
Co-directors Justin Benson and Aaron Moorhead (Resolution), working from a script credited to Benson, do a clever job of entwining elements of budding romance, mounting dread and indolent vacation in their leisurely paced, handsomely produced indie feature.


Horsehead
Jessica returns home for her grandmother’s funeral and has to sleep in a room next to the body. She’s a pretty good sport about it, but it gives her nightmares full of beautiful horrific imagery, sometimes erotically horrific. The nightmares ultimately reveal family secrets, and it’s well acted and told, but really the plot is just filler between the awesome images.
=== Možda ću pisati za RUE MORGUE o ovome, pa ću ga pogledati ranije.===


Shinya Tsukamoto's Fires on the Plain
War is horror (and splatter).
There are horrors-of-warmovies (“Come and See”), and then there are World War II horror movies (“Dead Snow”), and judging by “Fires on the Plain,” it’s not entirely clear whether Japanese splatter director Shinya Tsukamoto understands the difference. The “Tetsuo: The Iron Man” helmer claims to have long dreamed of filming Shohei Ooka’s 1951 novel, already adapted far more artfully by Kon Ichikawa, but he seems to be deriving a bit too much pleasure from all those decapitated heads, stacked corpses and maggot-infested flesh wounds to treat the pic’s anti-war message seriously. Despite the credibility a Venicecompetition slot imparts, “Fires” feels more giallo than arthouse.


The Falling
The set up for this one makes it sound like Heavenly Creatures crossed with Picnic at Hanging Rock. Set at an English girls’ school in 1969, the film stars Game of Thrones’ Maisie Williams as a troubled teen who falls ill with a mysterious illness that is then somehow passed onto her fellow classmates. Hysteria and tragedy follows, but The Falling is more concerned with atmosphere and emotionthan it is with guts and gore, making for what will hopefully be a fascinating and thought-provoking psychological drama.


Rob Zombie's 31
A group of people are kidnapped in the days leading up to Halloween and are forced to try survive during a game called 31 where they are hunted by a gang of evil clowns.

Cub

Over-imaginative 12 year-old Sam heads off to the woods to summer scout camp with his pack convinced he will encounter a monster... and he does. He claims to have seen “Kai,” the mythical werewolf-boythe counselors have been scaring their charges with stories about. Once again camping in the woods proves a great way to get killed in “Cub,” which puts a number of Belgian boy scouts and their leaders in harm’s way just over the French border. Jonas Govaerts’ first feature is a pastiche of familiar horror elements that’s well crafted throughout, but falls prey to the common dilemma of finding a payoff worthy of the buildup. In that respect it ultimately disappoints, but it’s still a promisingly assured debut. After an hour of effective buildup that nicely juggles suspense, humor and homage, all hell breaks loose. But while the now-gory action is well handled, the mysteries and relationships the script had seemed to be carefully tending are simply abandoned.


30

Europa Report writer Philip Gelatt will adapt and direct a feature based on Laird Barron’s short story "30", the tale of two wildlife biologists, isolated on land once occupied by a Manson-style thrill-kill cult, struggling to find the cause of bizarre animal activity in the region. As their relationship deteriorates, and discoveries mount, they’re besieged by strange forces that seem to come from the very land itself.


Child 44
Based on Tom Rob Smith's first novel in a trilogy, the story unfolds as a disgraced military police officer (Tom Hardy looking ragged and sporting a wicked Russian accent) investigates a number of child murders by a suspected serial killer. The big twist here is that the investigation takes place in the Soviet Union during Stalin's leadership.
The concept may well be familiar but the setting and period certainly add some unexpected intrigue to the story, not to mention a political element that usually doesn't play a part in your standard serial killer hunt movie. And then there's this cast. Aside from Hardy, the movie also stars Noomi Rapace, Gary Oldman, Joel Kinnaman, Charles Dance, Jason Clarke, Vincent Cassel and Paddy Considine.


Takashi Miike's As the Gods Will
Guaranteed to delight those with a hankering for deathmatch-survival mangas (far more “Battle Royale” than “The Hunger Games”), “As the Gods Will” finds the Japanese gore-meister returning to high school, where classic toys come alive to play lethal games with students. There’s a confused sci-fi element and a perfunctory nod to society’s benumbed attitude toward violence, but really, the pic is just an excuse for more splatter from a director who, as always, knows his target audience.


Somnia
Hot on the heels of one of 2014’s best new horror releases ‘Oculus’, director Mike Flanagan has wasted no time getting back in the saddle with what promises to be another atmospheric chiller, this time about a child whose nightmares come to life. Kate Bosworth and Tom Jane star.


The Hallow
This UK production, the directorial debut of Corin Hardy, immediately became of wide interest when Hardy landed the job of directing the upcoming reboot of ‘The Crow’ (at the recommendation of Edgar Wright, no less). Centring on a family under attack from demonic beings in the woods beside their home.
It takes time for “The Hallow” to get rolling, but once it reaches a bang-up final act, genre fans could walk out clamoring for a sequel. The directorial debut of visual artist Corin Hardy is never less than arresting to the eye, but thin characters and a familiar story hold this Irish chiller back from entering the top tier of recent horror entries. Fortunately, the human characters ultimately don’t matter nearly as much as the diabolical beings they encounter. With Bojana Novakovic.


Some Kind of Hate
A hard-edged supernatural slasher. A Nightmare on Elm Street-styled paranormal slasher movie, approached like an emotionally intense indie drama. About an enraged 17 year old girl who died as the result of high school bullying and who has returned on a revengebender.


Shrew's Nest (Musarañas)
Spain, 1950s. Montse's agoraphobia keeps her locked in a sinister apartment in Madrid and her only link to reality is the little sister she lost her youth raising. But one day, a reckless young neighbor, Carlos, falls down the stairwell and drags himself to their door. Someone has entered the shrew's nest... perhaps he'll never leave.


Creep
When a videographer answers a Craigslist ad for a one-day job in a remote mountain town, he finds his client is not at all what he initially seems. A slow-burning found-footage suspenser with some mildly clever twists and a knockout payoff. But any genre fan who’s able to catch this sporadically unsettling indie with a festival or theatrical audience probably should jump at the chance to do so, if only to savor the jolt of shared frisson each time a methodical build-up leads to a nasty surprise. The overall game plan recalls the “Paranormal Activity” series — not surprisingly, considering Jason Blum, producer of that franchise, signed on for this project as well.


Wolf
Mustata leaves unclear what’s actually happening and what’s inside the mind of Lupu, a 16-year-old struggling with the usual hormonal urges. He’s got eyes for Clara, a vixenish flirt whose interests lie elsewhere. Added to the mix, his father’s death just over two years earlier still hits him hard, and now his mother is seeing another guy. The hallucinatory, contradictory musings of a young man’s mind are the jumping-off point for Bogdan Mustata’s intriguing debut, “Wolf,” a mood piece of intermittent potency that still manages to get under the skin. Made with assistance from a dream team of workshops and funds — Sundance Institute, Cannes Cinefondation Atelier and Torino Film Lab — the pic is the antithesis of Romanian realism in the way it plays with levels of reality, weaving in and out of the teen’s active, haunted imagination. Consciously Nouvelle Vague at times, with echoes of Polanski and Bertolucci, “Wolf” will prowl around fest sidebars.


Midnight Special
Jeff Nichols (director of Take Shelter, Mud) a Firestarter-ish sounding story about a father taking his supernaturally powered young son on the run. The father is Michael Shannon. Also starring Kirsten Dunst, Adam Driver and Joel Edgerton. A kind of tribute to 1980's John Carpenter films.


Flesh of My Flesh
In Denis Dercourt’s oddly sparse “Flesh of My Flesh” a spaced-out blonde lures, kills and chops up men to feed her ailing 6-year-old daughter. Though the gruesome plot fills the bill, genre-wise, “Flesh” often seems like an empty stylistic exercise instead of a horror film. The more Dercourt busily deploys different lenses to produce shifting out-of-focus patches within the frame, the more the absence of backstory to explain what’s lurking behind the heroine’s blank eyes feels like gratuitous omission. Though the pic may initially draw cannibal-happy auds, its arty affects and infrequent blood splatters make for a meager menu.


Another
Jason Bognacki's Another reimagines the witchy weirdness of Dario Argento's classic Suspiria (1977) while further fragmenting its own coming-of-age narrative into a fever dream of spatio-temporal ruptures and hyper-stylised imagery.
From the very first frame, it sets a dark mood and an atmospherefraught with tension. When you start your movie with a bunch of creepy dudes in black robes performing some sort of occult ritual on a baby in a cave, this sort of thing is bound to happen.
At its best, “Another” is an artistic rendering of that classic pulpy giallo style, with a healthy dose of old Hammer horror thrown in for good measure. It will call to mind the work of filmmakers like Mario Bava, Dario Argento, Lucio Fulci, and all the other Italian genre innovators. Bagnacki’s color palate and the filters he uses make every frame look and feel like paintings.


Greatful Dead
Eiji Uchida’s “Greatful Dead” is one of the year’s craziest, darkest, and most weirdly moving films. Revolving around a young woman with a penchant for stalking loners, it starts off like a fairly typical quirky comedy, before hurtling headlong into unpredictable perversion and homicide, marrying extreme content with dark comedy and a social conscience. Anchored by an amazing and incredibly brave performance from young up and coming actress Kumi Takiuchi, it’s a unique film.
=== Ovo može da se skine. Pogledao sam, lepa trojka, vredi pažnje. ===


Cooties
A zombie movie about kids who become infected with a virus and turn into bloodthirsty monsters. It’s teachers versus students. Elijah Wood and Rainn Wilson play teachers less concerned with inspiring young minds than keeping their own brains uneaten. A schoolyard full of anklebiters develops a genuine taste for flesh in “Cooties,” an irreverent, off-color zom-com that seizes on the scourge of playgrounds everywhere when a spontaneous outbreak of brain-rotting, cannibalism-inducing germs erupts within a small-town elementary school. Told from the teachers’ p.o.v., this tongue-in-cheek midnight movie feels wrong in so many ways, asking a handful of irresponsible adults to bash and bludgeon their way through foaming packs of infected kids in order to save themselves.


Joe Dante's Burying the Ex
Horror Comedy stars Anton Yelchin (“Star Trek”), Ashley Greene (“Twilight”) and Alexandra Daddario (“True Detective”). Written by Alan Trezza, “Burying the Ex” follows nice guy Max (Yelchin) and his overbearing but incredibly beautiful girlfriend Evelyn (Greene). Their relationship takes a nosedive after they decide to move in together and Evelyn turns out to be a controlling, manipulative nightmare. Max realizes it’s time to call it quits, but there’s just one problem: he’s too afraid to break up with her. Fate steps in when Evelyn is involved in a freak accident and dies, leaving Max single and ready to mingle. Several weeks later, he has a chance encounter with Olivia (Daddario), a cute and spirited girl who just might be his soulmate.  But that same night, Evelyn returns from the grave as a dirt-smeared zombie and she’s determined to live happily ever after with Max.


A Girl Walks Home Alone at Night
Middle Eastern feminist vampire romance” is likely to remain an underpopulated cinematic subgenre, but at least it now has a luminous standard-bearer in “A Girl Walks Home Alone at Night.” A sly, slinky creeper set in an imaginary Iranian underworld— appropriately realized in glistening black and white — U.S.-based writer-director Ana Lily Amirpour’s auspicious debut feature spices its genre stew with elements of Lynchian neo-noir and even spaghetti Western, but the film’s pointed, contemporary gender politicsare very much its own.


Phantasm: Ravager
Director: David Hartman
Writers: Don Coscarelli, David Hartman
The final installment of the long running Phantasm series stars A. Michael Baldwin, Reggie Bannister and Angus Scrimm. 
The film follows the continued exploits of brothers Mike and Jody along with family friend Reggie as they continue to battle the Tall Man, a supernatural undertaker from another dimension.


The Voices
Ryan Reynolds does his best Norman Bates in a serial-killer satire posing as romantic-comedy fluff.
Cat goes, “Kill!” Dog goes, “Don’t!” But there’s one sound no one knows, and that’s the sound of laughter at Marjane Satrapi’s “The Voices.” An off-kilter black comedy about a seriously disturbed schizophrenic who speaks to his pets — and whose pets respond with unsolicited feedback about his new serial-killer hobby — this unnatural genre-bender serves as a bizarre vessel for the “Persepolis” co-director to expand her live-action chops. Never cute but occasionally clever, the result recalls a certain strain of fantasy-hued Sundance selections such as “Lars and the Real Girl” or “The Young Poisoner’s Handbook”.
=== Procurio na net. Eh, slabo je to, ipak: na granici 2+ i 3- Igraće i na FEST-u===


Guillermo del Toro's Crimson Peak
In the aftermath of a family tragedy, an aspiring author is torn between love for her childhood friend and the temptation of a mysterious outsider. Trying to escape the ghosts of her past, she is swept away to a house that breathes, bleeds...and remembers. Jessica Chastain is joined on screen by Mia Wasikowska, Charlie Hunnam and Tom Hiddleston


The Editor
Devoted fans of the Italian giallo genre — those hybrid murder-mystery/horror mellers that flourished from the mid-’60s to the mid-’80s — will get a hoot out of the precision with which “The Editor” satirizes their clumsier conventions. Winnipeg collective Astron-6’s prior features “Manborg” and “Father’s Day” were equally insular homages-cum-spoofs. Less laugh-out-loud funny than those predecessors even for those in the know, this overlong homage will delight serious horror geeks


Wyrmwood
It is a miracle that the Australian zombie action movie shot over four years is coherent, let alone energetic and thrilling. Kiah and Tristan Roache-Turner have a few inventive twists on the zombie genre, notably using zombies as fuel and also having one character able to control zombies, like a zombie Aquaman. There’s a great scene where the main characters all learn the new rules of the zombie world. The Walking Dead quality makeup also elevates Wyrmwood above the slew of cheap zombie knockoffs, although it is unfortunate the heroine spends most of the movie tied up in a lab and the Sam Raimi camera angles are paying a little more than homage.
=== Ovo je danas procurilo na net!===


We Are Still Here
The horror title follows the buyers of a New England home, a domicile that takes a sacrifice every 30 years or so. They heard that the house was an old funeral parlor, but decided to move in anyway. Not to mention, the original owner use to ship the dead bodies to Boston’s Chinatown where they were ground up for Chop Suey. The film is directed by Ted Geoghegan and stars such genre thesps as Barbara Crampton (Re-Animator), Lisa Marie from Tim Burton’s Ed Wood, Sleepy Hollow and Mars Attacks! and a pissed-off burnt looking monster who likes to sit in the back of cars and gut pretty women while they’re driving.


Bone Tomahawk
Bearded Kurt Russell takes on some cave-dwelling cannibals in the old west.


6 Miranda Drive
A horror flick from Wolf Creek's Greg Mclean. Kevin Bacon and family go on a trip to the Grand Canyon and apparently bring some supernatural presence back home with them.


Jacqueline Ess
Jovanka Vuckovic does vintage Clive Barker.


XX
Female horror anthology, with segments by Karyn Kusama(Jennifer’s Body), alongside directors Mary Harron, Jennifer Lynch and Jovanka Vuckovic.


The Profane Exhibit
Horror anthology, with segments by Jeremy Kasten, Uwe Boll (segment "Basement"), Ruggero Deodato (segment "Bridge"), Anthony DiBlasi (segment "Mother May I"), Marian Dora (segment "Mors in Tabula"), Andrey Iskanov (segment "Tochka"), José Mojica Marins(segment "Viral"), Ryan Nicholson (segment "Goodwife"), Yoshihiro Nishimura (segment "The Hell Chef"), Michael Todd Schneider (segment "Manna"), Richard Stanley (segment "Coltan"), Sergio Stivaletti (segment "Tophet Quorom"), Nacho Vigalondo (segment "Sins of the Father").


Tales Of Halloween
Horror anthology, with segments by Darren Lynn Bousman, Axelle Carolyn, Adam Gierasch, Andrew Kasch, Neil Marshall, Lucky McKee, Mike Mendez, Dave Parker, Ryan Schifrin, John Skipp, Paul Solet


Norway
Norway is a Greek Only Lovers Left Alive but instead of brooding, the vampire dances. Zano is a vampire who has to keep dancing. He explains why, but still seems like one of those A-holes who just can’t sit still, except Zano is actually compelling when he moves. In Greece in 1984, Zano follows a couple out of a dance club on a journey that climaxes in a crazily satisfying third act.


Scouts vs. Zombies
A coming-of-age zombie movie, this horror-comedystars Tye Sheridan, Logan Miller and Joey Morgan as scouts who must save their town after an outbreak of zombies. Christopher Landon (Paramormal Activity: The Marked Ones) directs.

The Corpse of Anna Fritz
Director: Hèctor Hernández Vicens
Anna Fritz, a famous and beautiful actress, has died recently. Three young men sneak into the morgue to see her naked. Fascinated by her beauty, they decide to become the last people to have sex with her.

Deathgasm

Director/Screenwriter: Jason Lei Howden
New kid in town Brodie and bad-boy Zakk quickly bond over their mutual admiration of heavy metal. But when these two metal thrashing losers unwittingly summon malevolent forces, their dreams of stardom may just have to be put on hold.


The Diabolical
Director: Alistair Legrand
When a single mother and her two young children are tormented by an increasingly strange and intense presence, she turns to her science teacher boyfriend to help take on the violent forces that paranormal experts are too frightening to face. Cast: Ali Larter,


Victor Frankenstein
Cast: James McAvoy, Daniel Radcliffe. Told from the perspective of Igor, played by Radcliffe.


Eli Roth’s The Green Inferno
Davno završeni pa sklonjeni omaž Kanibal holokaustu moraće ove godine izaći pred narod, makar i samo na DVD.


México Bárbaro
A Mexican Horror Anthology


German Angst
German horror anthology, with segments by Jörg Buttgereit, Michal Kosakowski and Andreas Marschall.


Krampus
By Michael Dougherty (Trick ‘r Treat). Scheduled for release next holiday season and teased with greeting cards just recently, Krampus is Dougherty’s horror-comedyvision of the Germanic Christmas folk beast.


Takashi Miike's Over Your Dead Body

Its potentially good idea— actors rehearsing the classic supernatural tale “Yotsuya kaidan” find their roles spilling into real life — never sparks, and so the film registers as just a handsome, rather tedious formal exercise. Most of “Over Your Dead Body” consists of those rehearsal scenes, which, despite their striking theatrical production design, merely retell a much-told tale in competent fashion. Of course, art eventually imitates life in a late-breaking flood of gory horror, some of it possibly dreamt or hallucinated by the latter-day Casanova. 
Pic remains enervated and uninvolving, however, this over-the-top nastiness carrying none of the charge that worst-scenario violence did after an even longer, slower buildup in Miike’s best-known horror opus, “Audition.” Nor does it sport the glee of his more campily exploitative exercises in outre violence.


M. Night Shyamalan's The Visit
This story is about a family's trip to visit their grandmother gone wrong


Maggie
Arnold Schwarzenegger in a dramatic zombie movieabout the dad of a teenage girl (Abigail Breslin) who gets infected with a virus that slowly changes her into a zombie.


Excess Flesh
Director: Patrick Kennelly
Obsessed with her sexy roommate, Jill violently imprisons Jennifer in their apartment in a twisted attempt to bring them closer together. Cast: Bethany Orr, Mary Loveless,

Hangman
Director: Adam Mason
Returning from vacation, the Miller family find their home has been broken into. After cleaning up the mess they continue with their lives, shaking off the feeling of being violated. But little do they know the nightmare has just begun. Cast: Jeremy Sisto

He Never Died
Director/Screenwriter: Jason Krawczyk
Jack is a man battling his eternal struggle with cannibalism. There are very few reasons to live when you can't die. Cast: Henry Rollins

The Invitation
Director: Karyn Kusama,
While attending a dinner party at his former home, a man thinks his ex-wife and her new husband have sinister intention for their guests.

Pod
Director/Screenwriter: Mickey Keating
A family intervention goes horrifically awry within the snowy confines of an isolated lake house.
Cast: Lauren Ashley Carter, Dean Cates, Larry Fessenden


Da Sweet Blood of Jesus
A Spike Lee Joint, “Da Sweet Blood of Jesus” is billed as a new kind of love story that centers on an addiction to blood that once doomed a long-forgotten ancient African tribe. When Dr. Hess Green is introduced to a mysteriously cursed artifact by an art curator, Lafayette Hightower, he is uncontrollably drawn into a newfound thirst for blood that overwhelms his soul — although he is not, technically, a vampire. Soon Lafayette’s wife, Ganja Hightower, comes looking for her husband and becomes involved in a dangerous romance with Hess that questions the very nature of love, addiction, sex and status.
=== Procurio, i izgleda kao jeftino sranje. Uz to traje dva sata. Možda vredi brauzovanja, ali za gledanje... ne znam.===

The Man in the Orange Jacket
Atmospheric Latvian slasher-thriller puts a timely twist on psycho-horror conventions for an age of economic austerity. Billed as the first-ever horror movie from Latvia, The Man in the Orange Jacket is a stylish, ambitious, politically charged psycho-thriller. The Man in the Orange Jacket draws on some classy cinematic antecedents, from Kubrick's The Shining to von Trier's Antichrist via Alexandre Aja's High Tension.
=== Ovo sam uspeo da pogledam 'preko veze': isprazno, pretenciozno, površno sranje (**). Zadržao sam ga na listi samo kao upozorenje na to da se ne treba smesta primati na opise i poređenja kritičara koji nisu Ghoul! ===



 + DOKUMENTARCI: 

The Nightmare
Imagine waking up, seeing someone you don't know in your room and then discovering that you can't move. You can’t run, you can't hide – you're frozen. Sleep paralysis is a real thing and director Rodney Ascher is about to let the world know all about it.
From the director behind Room 237, the documentary on the conspiracy theories behind Stanley Kubrick's The Shining. For his follow up, Ascher is mixing documentary filmmaking with horror in The Nightmare.
In his new movie, Ascher explores sleep paralysis in a conventional way that is turning out to be more than people bargained for: by re-enacting individual's experiences of sleep paralysis and from early reviews of the movie, which recently debuted at Sundance, The Nightmare is at once a documentary and an effective horror movie.


Richard Stanley's The Otherworld (L'autre monde)
The head-trippy doc is a singular mix of history and ghost stories. Richard Stanley's L'Autre Monde is part documentary about a storied region in southwestern France, part first-hand testimony of the paranormal, and part psychedelic head trip.


Lost Soul - The Doomed Journey of Richard Stanley's 'The Island of Doctor Moreau'
Dokumentarac o najboljem hororu koji umalo nije snimljen – i o tome ZAŠTO nije.


Leviathan: The Story of Hellraiser and Hellbound: Hellraiser II
Iscrpan dokumentarac o mom omiljenom horor nastavku.


Dark Star: HR Gigers Welt
Nemački dokumentarac o nedavno prerano preminulom geniju, slikaru i vizionaru.


LES CHIENS (DOGS, 1979)

$
0
0

**(*)
3-

            Pogledao sam ovaj francuski spoj drame, trilera, satire i još koječega (sa blagom primesom horora) jer mi se učinio potencijalno zanimljiv. Na kraju ispade da baš i nije tako bajan kao što izgleda i kao što ga neki na netu hajpuju, ali nije nevredan gledanja.
            Zaplet, u srži, pomalo podseća na Kronenbergov SHIVERS: glavni junak je ružni doktor, došljak, u malom mistu, koji počne da sluti kako se nešto krupnije valja iza niza naizgled normalnih "incidenata", a u istrazi mu pripopaže zgodna cura koja se malo nakratko i skine.
Umesto sex-parazita ovde imamo nešto prizemnije – pse koji napadaju ljude, a umesto niza horor set-pisova imamo daleko veći naglasak stavljen na prostodušnu idejnost i angažman, dok je krv potpuno svedena, čak neprirodno, imajući u vidu da se radi o ujedanju za meso i vratove, da se tu kidaju vene i karotide...
Ipak, zajednička im je, pored ostalog, atmosfera opšte otuđenosti među ljudima, zbog čega PSI pomalo podsećaju i na našu KIČMU, u kojoj, istina, ne napadaju psi ljude, nego ljudi pse: setimo se one sirote zadavljene pudlice ili tako nekog sitnog sobnog kučeta. Još lepše, tu je i za filmove 1970-ih tako tipičan ugođaj sveprisutne pretnje nasiljem koje svakog časa može da eksplodira, na najmanji povod ili BEZ povoda.
Žerar Depardje ovde igra dresera pasa koje ljudi, uplašeni za svoju bezbednost, masovno kupuju i dresiraju "za samoodbranu" (a onda počnu da ih vode u kafanu, u većnicu, u crkvu...). U jednom trenu on izgovara čuvenu maksimu da nema loših pasa, nego samo loših vlasnika. I to je glavna poruka ovog filma: ljudi su džukele a ne psi.

A to važi za SVE ljude, ne samo za napadače nego i žrtve. Neko bi mogao pročitati dozu oh-so-1970s mizoginije u prikazu mlade silovane žene koja se potom ostrvi i postane krvožedna wannabe o'svetiteljka. Jedini izuzetak od džukelosti su crnci (žrtve francuskog kolonijalizma): oni su dobri, pevaju plemenske pesme i pomalo kraduckaju, ali bože moj, bar nikog ne ubijaju (u ovom filmu).
Koreni nasilja, kako ih ovaj film prikazuje, nalaze se u industrijalizaciji. Razlog za poremećene odnose koji kulminiraju stavom "čovek je čoveku džukela" eksplicitno je povezan sa obližnjom ogromnom fabrikom plastike koja iz đubreta pravi "nove" proizvode a ovi će ubrzo i sami završiti u đubretu i tako poslužiti kao sirovina za nova-stara plastična govna. "Pa vi ste ovde izumeli perpetuum mobile", kaže naš doca gazdi na fabriku tokom ničim izazvanog obilaska. Ovaj se mudro smeška. Jer zaista jeste tako.
Šta god direktor kenjao o sjajnim uslovima rada (uključujući idealnu "mentalnu higijenu"!), nešto kasnije od radnika fabrike čujemo da se njegov posao sastoji u svakodnevnom dosadnom pomeranju nekakvih poluga levo-desno, gore-dole. Nije ni čudo što je radničkoj klasi dosadno, i što požele da se uveče malo razonode borbama pasa, borbama sa psima, izigravanjem pasa-čuvara u uličnim patrolama, pa vala i ponekim malim silovanjem među "prijateljima".
Najveća ironija – uz to, vrlo rečita – jeste u tome što diša govori o zavidnoj "mentalnoj higijeni" baš pred radnikom za koga se u ovom lejm "whodunitu" na kraju ispostavi da je maskirani silovatelj. Industry made me do it! Society is to be blamed! Ne zamerite na SPOJLERU, ionako je taj krimi aspekt krajnje mlak i sporedan.
Sve u svemu, kao satira ovaj film nije sasvim loš, ali nije ni bogzna kako dubok niti pronicljiv: poente i simbolika su mu prilično prvoloptaški. Kao triler, nije naročito uzbudljiv, likovi su slabo zanimljivi (distancirani, skicirani, uninvolving), "akcija" je svedena na vrlo kratke scene napada pasa, saspensa nema mnogo, eksploatacije još manje, i najveći plus filma je pomenuta polu-hororična atmosfera.
Najveći minus, pak, tiče se nepotrebnog mučenja životinja u dve scene. U jednoj vidimo vučjaka uvezanog kao salama, maltene razapetog na krst, pa još s nekakvom maskom na glavi – bez ikakve (narativne, idejne...) potrebe.
Pred kraj, što je još gore, vidimo kako se bacaju petarde u ta kučilišta, među pse, i to nije izvedeno "filmskom čarolijom", "magijom montaže" niti spec. efektima, nego prosto tako što su zaista bacili prave petarde među kučiće: nema šanse da neki od ovoga nisu bili povređeni.


Ni ovo nije bilo nužno i neizostavno za film: moglo se to i dručajije prikazati, ali ovako je bilo lakše. Ipak, time nam njegovi tvorci još jednom, na delu, dokazuju da su SVI, baš svi ljudi džukele. Osim mene, naravno.

MARSHLAND (La isla mínima, 2014)

$
0
0
 
*** 
3+

Otkako je TRUE DETECTIVE odjeknuo kao malo šta kulturno u poslednje vreme, internet je postao preplavljen kojekakvim listama i preporukama u stilu "ako ste voleli TRUE DETECTIVE, pročitajte ovo!", "ako ste voleli TRUE DETECTIVE, poslušajte ovo!", "ako ste voleli TRUE DETECTIVE, pogledajte ovo!", "ako ste voleli TRUE DETECTIVE, pojedite ovo!"
Uglavnom se radi o poludupastim hajpovanjima koja bi da se ogrebu za nešto malo klikova i popularnosti kod rulje nauštrb slave ove (uglavnom s razlogom, do poslednje epizode) hvaljene serije. I uglavnom stvari navedene na tim listama nemaju mnogo veze sa serijom, odnosno teško da će neko zaista u njima osetiti taj vibe, taj mood, taj osobeni creepy chill– i to počev od nesrećnog Čejmbersa, čiji će KRALJ U ŽUTOM svakako smoriti legije TV-konzumenata svojim sa-Picolatovom-serijom niđe-veze pričama, pa preko jadnog Ligotija... 
...(koji će ipak, na konto slave TRUE DETECTIVE da se poslednji smeje i čak, posle dugo vremena, da dobije mastan ček, ovog puta od Pingvina, koji uskoro izdaje njegove dve zadugo nenabavljive zbirke u jednoj knjizi) pa preko brda preporučenih krimića i triler-horora o manje-više okultnim manje-više ruralnim manje-više serijskim ubicama. Malo šta će u tim filmovima i knjigama bilo koga da zaista podseti na osobeni ugođaj ove TV serije.
Jedan film koji se nije našao na tim listama, jer je svež, novoprocureo, pa još španski, dakle – izvan amerocentričnih radara – a ipak, za moj groš, izgleda i deluje kao savršeni parnjak ovoj seriji, jeste predmet ovog rivjua: MARSHLAND. 
Što je najlepše, ne radi se o exploataciji američke TV serije: ovo nije klon, niti može biti, jer je nastajao u isto vreme kad i ona, ako ne i ranije, i uostalom, ima previše autentičnog, svog da bi ga iko pomešao sa derivatom, oponašanjem, klonom ili tako nekim šićardžijskim "ako ste voleli... onda..." produktom.
Šta imamo ovde? Dvojica duboko grešnih detektiva, mlađi ambiciozan, stariji sa gadnim demonima iz prošlosti, istražuju slučaj ubistva dve devojke u nekoj španskoj vukojebačkoj močvari, 
a vremenom se ispostavi da ove dve pripadaju nizu dotad nepovezanih a sličnih ubistava (sa sakaćenjem) u tom kraju. Tu su mrljavi snimci maloletnica u SM seks orgijama. 
Tu su seljani koji nešto kriju. Tu je beznađe i želja da se pobegne iz te nedođije. Tu je smucanje po ruševinama i napuštenim kućama. 
Tu je šira priča, da ne kažem urota, koja ukazuje da su ovi zločini deo nečeg većeg. Naravno, lokalni moćnici nisu sasvim čisti. Svi tragovi vode ka kući za lovce. Načičkanoj jelenskim rogovima, jer bez tih rogova u poslednje vreme ne može da se napravi film ili tv serija o serijskim ubicama.
Kad se zaplet sasvim ogoli, on se ne razlikuje mnogo od relativno konvencionalnih krimi-horor-trilera kakve smo videli milion puta. Isto, pomalo, važi i za lokacije, situacije, likove... Ali, to isto se može reći i za TRUE DETECTIVE. Pa ŠTA? Ovde, kao i tamo, nije toliko bitno ŠTA, nego KAKO.
Ono što najviše pleni u ovom filmu jeste – atmosfera. A ona je građena višestruko. Pre svega, njoj doprinosi sam ambijentte močvarne provincije, osećaj pustoši koja nije samo geografska nego i duševna. Zatim, izuzetna fotografijasa preovlađujućim smeđe-žućkastim (zemnim) tonovima. 
Onda, vanredno dobra muzika– ali, smesta naglašavam, muzički skor u ovom filmu je pritajeno-elegičan. Nema tu ništa bombastično, ništa hitično, kao u TRUE DETECTIVE, ništa da se pevuši i spotovi prave od toga. A opet, muzika je toliko integralan deo ovog filma (duša!) da se to retko viđa.
Atmosferi doprinose i dvojica glavnih likova, čije face i pogledi govore mnogo više od reči. Film nam ne otkriva previše o njima, ali nas bez greške vezuje za njih. Ovo je tim veće postignuće što se ne radi o harizmatičnim Holivuđanima tipa Vudi & Mekonahi – ne, nisu ovi poster-za-na-zid materijal, ali jesu odlični glumci, obojica, i rade vrhunske stvari sa relativno malo toga što im je dato. 
Jer, ne, nije ovde bilo Ligotija za nekreditovane filozofske tirade; nema ovde bogzna kako kvotabilnog dijaloga ili monologa. A opet, toliko je mnogo neizrečenog, nagoveštenog, sugerisanog, nekazanog ali pokazanog...
Istina, ovde nema poigravanja sa okultnim. Šteta, donekle, ali odnekle i nije, jer priči to i ne treba zaista. Bolje da ta čudesa i ne upliću bez potrebe, nego da ubacuju pozerski nekakve Žute kraljeve koji se na kraju otkriju kao gola šminka, pozeraj i besmislena crvena haringa. 
Ono što je važno jeste da film uspeva da stvori opipljiv, gust osećaj MISTERIJE, na granici oniričkog – nešto ukleto i opsesivno, što je građeno, pored svega nabrojanog, i vanrednim smislom za detalje, i savršeno pogođenim ritmom, koji nije holivuđanski zbrzan (ali, bez brige, nije ni Euro-artsy usporen, nego je baš kako treba, lagodno opušteno kompaktan).
Jedina veća zamerka: malko se prećeralo s anderstejtmentom. Ne, okej, ima ovde i akcije, i jurnjave, i makljaže, nisu tu samo zagledani pogledi u daljinu. Ali, uzbudljivi kraj, koji se dešava na žestokom pljusku, dvojako je antiklimaktičan. 
Kao prvo, isto kao i u TRUE DETECTIVE, ne rasplete se sve do kraja nego se samo nagovesti. I to je, donekle, OK, iako se moglo bar malo dalje razviti, čisto da bi bilo zabavnije, uzbudljivije, konkretnije.
Kao drugo, kadar otkrića lica maskiranog ubice traje doslovno delić sekunde, kojom prilikom je on delom zaklonjen kapuljačom a faca mu je još i raskvašena kišom pa dodatno neraspoznatljiva.
SPOJLER:Pritom, radi se o liku koji se dotad pojavio samo u par navrata, vrlo kratko, pa će vam biti potrebna vanredna moć opažanja i pamćenja, ako ne i (kao meni) vraćanje nazad na film i traganje za time ko uopšte beše taj trepni-i-propusti čova. Trebalo je to malo čistije, jasnije prikazati. Sreća da sam ovo gledao kod kuće, i sa mogućnošću 'premotavanja'; da sam gledao u bioskopu, bio bih žešće frustriran, i svaka čast onome ko iz prve, bez zamrzavanja slike, bez vraćanja filma, kaže: "Aha, ti si dakle ubica! Znam te, tico!"

Tome uprkos, završetak je odličan i, što bi reko naš narod, 'haunting'. I lepo tu lokalnu priču povezuje sa širim društvenim gibanjima Španije s početka 1980-ih, kad se ovo sve dešava. Mada, kad se "sve" rasplete, priča ispadne nekako manja nego što bi bilo lepo. Ako ništa drugo, za razliku od TRUE DETECTIVE, ovde se kraj NE posere na sve što je dotad u filmu valjalo, pa zato budite mirni, i uživajte. Ovo je najbolji triler koji sam video ne pamtim otkad!

NAJBOLJI FILMOVI 2014.

$
0
0

Ustaljena tradicija na ovom blogu po pitanju godišnjih pregleda najboljih filmova jeste da se Zlatni Ghoulovi za horor dodele 19.01. a da ubrzo zatim usledi i top-lista najboljih horora prethodne godine, dok se malo posle dodele Zlatnih Ghoulova za nehoror, 30.01. obznani i lista najboljih nehorora. Ghoulovi su i ove godine dodeljeni na vreme ali sa listom naj-ne-h sam malo okasnio jer sam shvatio da o nekolicini filmova iz samog vrha nisam pisao na blogu, i da bi valjalo prvo objaviti njihove prikaze pa tek onda listu. Još uvek nisam to do kraja obavio, a za neke naslove verovatno i neću, ali pošto je februar već dobro odmakao ka svom kraju, krajnje je vreme da okačim ovu listu zainteresovanima, a ako se nakanim da prikažem još koji film sa nje – super, a ako ne, jbg. Za utehu, to ne postizavam zato što sam zatrpan nekim pametnim i dobrim horror-related poslovima o kojima će se uskoro ovde čuti nešto više.
Do tada, ispod imate dve liste: prvo sledi TOP-60 – da ŠEZDESET najboljih novih filmova (sa ocenama od 4- kao najboljeg pa do 3- kao najmanje dobrog). Ispod toga sledi THE REST – ostatak, tj. nabacani filmovi kojima sam dao ocene manje od 3- (oni su navedeni po redosledu gledanja, od 31.01.2014 pa do 30.01.2015.). Pogledajte dobro i te slabije naslove upozorenja ili informacije radi, jer među njima ćete naći mnoge koji se nalaze u vrhu lista NAJBOLJIH kod brojnih list-mejkera.
Za kompletiranje TOTAL liste, ukrstite ovu nehororsku dole sa onom gde su izlistani samo horori, ovde.


NAJBOLJI FILMOVI 2014.

1. THE DUKE OF BURGUNDY
UK, 14
***(*)            4-

2. A HARD DAY
S. KOR, 14
***            3+

3. HEAVENLY SHIFT / ISTENI MUSZAK
HUN, 14
***(*)       3+

4.HARD TO BE A GOD
RUS, 13
***(*)       3+

5. THE RAID 2
INDO, 14
***           3+
 

6. NOTEBOOK
HUN, 13
***      3+

7.DER SAMURAI
GER, 14
***           3+

8. NIČIJE DETE
SRB, 14
***            3+
 

9. A Walk Among the Tombstones
USA, 14
***            3+

10. SNOWPIERCER
14
***           3+

11.MARSHLAND
SPA, 14
***             3+

12. NO MAN'S LAND
CHI, 13
***           3+

13. LEVIATHAN
RUS, 14
***            3

13.a. WHY DON'T YOU PLAY IN HELL?
KOR, 13
***          3

14. Black Coal, Thin Ice
CHI, 13
***            3

15. 13 SINS
USA, 14
***            3

16. Stations Of The Cross
GER, 14
***             3

17. THE GUEST
USA, 14
***            3

18.SWEET WHIP
JAP, 14
***             3

19. THE DANCE OF REALITY
14
***            3-

20. ANIMALS
SPA, 13
***            3-


21. Hwayi
KOR, 13
***           3-

22. Two Days One Night
FRA, 14
***            3-

23. STARRED UP
UK, 14
***         3-
 

24. Gone Girl
USA, 14
***            3-

25. Nightcrawler
USA, 14
***            3-

26. P'tit Quinquin
FRA, 14
***            3-

27. Winter Sleep
TUR, 14
***            3-

28. SOUL
CHI, 14
***            3-

29. CHEAP THRILLS
USA, 13
***            3-

30. Edge Of Tomorrow
USA, 14
***           3-

31.ENEMY
USA, 14
***      3-

32. COLD IN JULY
USA, 14
***         3-

33. BLUE RUIN
USA, 14
***        3-

34. KILLERS
INDO/JAP, 13
**(*)        3-

35.R100
JAP, 13
**(*)         3-

36. JOE
USA, 13
**(*)          3-

37.The Salvation
DEN, 14
**(*)            3-

38. 55
HRV, 14
**(*)          3-

39. SERENA
USA, 14
**(*)         3-

40. ONE ON ONE
KOR, 14
**(*)          3-

41. EASTERN BOYS
FRA, 13
**(*)           3-

42. THE GRANDMASTER
CHI, 13
**(*)            3-

43. IDA
POL, 14
**(*)             3-

44. HIDE AND SEEK
KOR, 13
**(*)         3-

45. Jamie Marks Is Dead
CAN, 14
**(*)        3-

46. The Imitation Game
UK, 14
**(*)          3-

47. FORCE MAJEURE
**(*)          3-

48. KRAFTIDIOTEN (In Order of Disappearance)
NOR, 14
**(*)          3-

49. SECRETLY, GREATLY
S. KOR, 13
**(*)        3-

50. GRAND PIANO
USA, 13
**(*)           3-

51. NYMPHOMANIAC
DEN, 14
**(*)           3-

52. ROBOCOP
USA, 14
**(*)        3-

53. CAPTIVE
CAN, 14
**(*)         3-

54. LUCY
USA, 14
**(*)          3-

55.NYMPHOMANIAC II
UK, DAN, 14
**(*)        3-

56. The Grand Budapest Hotel
USA, 14
**(*)         3-

57. Open Windows
USA, 14
**(*)          3-

58. The Midnight After
HK, 14
**(*)        3-

59. RAGNAROK
NOR, 13
**(*)          3-

60.Only Lovers Left Alive
USA, 13
**(*)         3-/2+

61. Wetlands (Feuchtgebiete)
GER, 13
**(*)         3-/2+



  THE REST  
 

THE SIGNAL
USA, 14
**(*)         2+

Cannibal
SPA, 13
**            2+

Somewhere in Palilula
ROM, 13
**             2

TOMBVILLE
BEL, 14
**             2+

The Young And Prodigious T.S. Spivet
USA/FRA, 13
**(*)         2+

WEIGHT
KOR, 13
**             2-

DEVIL'S KNOT
USA, 14
**(*)        2+

The Sacrament
USA, 14
**(*)        2+

HOLY GHOST PEOPLE
USA, 13
**(*)        2+

THE TREATMENT
HOL, 13
**           2+

FALSIFIKATOR
SRB, 13
*(*)          2-

Bros Before Hos
HOLL, 14
*(*)          2-

CALVARY
IRE, 14
**             2+

ĆAĆA
HRV, 13
*(*)           2-

Life After Beth
USA, 14
**             2

The Returned
SPA, 14
**             2

Shock Value
USA, 14
**(*)        2+

MONTANA
UK, 14
**             2-

Maps to the Stars
CAN, 14
**              2

Predestination
AUS, 14
**              2

Nothing Bad Can Happen (Tore Tantzt)
GER, 14
**(*)         2+

The Kidnapping Of Michel Houellebecq
FRA, 14
**             2-

The Dark Valley
AUS, 14
**(*)         2+

BLIND
NOR, 14
**             2+

Kapgang (SPEED WALKING)
DEN, 14
**(*)         2+

Stonehearst Asylum
USA, 14
**              2

Die Frau hinter der Wand
GER, 13
**               2

WHIPLASH
USA, 14
**              2+

To Kill a Man
SPA, 14
**(*)         2+

LUCKY BASTARD
USA, 14
**             2-

'71
UK, 14
**(*)          2+

**********



POETIKA HORORA prikazana u NIN-u!

$
0
0

            Moja studija o nastanku i razvoju poetike horora u književnosti, koju je za Sajam knjiga objavio Orfelin iz Novog Sada, prikazana je u NIN-u. Tačnije, tekst je izašao prošle sedmice, u broju od 19.02.2015. na strani 53. Autor je Slobodan Ivkov, novinar i kritičar naročito istaknut kao promoter stripa i fantastike u književnosti.
Evo tog članka koji sam skenirao i ekskluzivno vam ga ovde prikazujem:

            Tekst jeste kratak, ali što kaže naš narod – "beggars can't be choosers", i lepo je da je ovaj ugledni nedeljnik našao za shodno da izdvoji i ovoliko prostora za prikaz knjige ove tematike, bez obzira na renome njenog autora, zatim izdavača, pa i činjenicu da je bila u najužem izboru (top-3) za nagradu "Nikola Milošević" za najbolju knjigu iz oblasti književne teorije, filozofije i sl.
            Samo jedna mala ispravka: knjiga zaista jeste pisana jasnim, preciznim, neki kažu čak i lepim, i svakako svima razumljivim jezikom, ALI u njoj ne postoji "kolokvijalno" izražavanje izvan citata iz romana Stivena Kinga i drugih navoda. Čisto da ne ispadne da je pisana baš za naj-najširu publiku i za potpune diletante nekakvim ćaskalačkim jezikom, jer nije.

Ali, oni koji su je pročitali to već znaju. A vi ostali, šta čekate? Knjigu najpovoljnije možete kupiti direktno od izdavača, a ko više voli knjižare, DELFI i VULKAN su mesta gde je može sigurno naći, mada je ima i u mnogim drugim, širom zemlje. 

Ghoulov vodič kroz FEST 2015 (1): ŠTA GLEDATI?

$
0
0

            Ove godine, za promenu, na FEST-u stvarno ima mnogo toga vrednog da se vidi. Veliku zaslugu za to svakako ima novi selektor, reditelj i filmofil Mladen PORNO BANDA Đorđević, koji mi je priznao da se delimično rukovodio i ovim blogom kao izvorom informacija o potencijalno zanimljivim filmovima. Da, The Cult of Ghoul je saučesnik ovogodišnjeg programa FEST-a! Rezultat toga je da ćete na FEST-u 2015. moći da vidite brojne dobitnike Zlatnih Ghoulova, kao i filmove iz samog vrha mojih godišnjih lista.
            Baš zato što će ove godine biti više naslova vrednih pažnje, načinio sam sledeći VODIČ za filmofile istančanijeg ukusa - dakle, ne za uobičajenu festovsku marvu koja se rukovodi samo izvikanim naslovima i temama, oskarovcima, palmama i lovorovim vencima, ocenama na IMDB-u itsl, nego za ljude koji vole da pročačkaju i otkriju nešto nepoznato, drugačije, ekscentrično, kultno, što rulja još nije ispipala svojim masnim prstima...
            VODIČ je podeljen u tri dela i dva nastavka. U ovom postu izređaću: 1) GLEDAO SAM I PREPORUČUJEM, 2) NISAM GLEDAO ALI SVAKAKO PLANIRAM. Za par dana stiže i deo 3) GLEDAO SAM I NE PREPORUČUJEM.


GLEDAO SAM I PREPORUČUJEM:

BABADUK
THE BABADOOK
***
3-
Za moj groš previše izvikani, ali ipak natprosečan hororčić kojeg vredi overiti u bioskopu, sad i nikad više.
Moj detaljniji prikaz imate OVDE.


ČUDNA BOJA SUZA TVOGA TELA
L'ÉTRANGE COULEUR DES LARMES DE TON CORPS / STRANGE COLOUR OF YOUR BODY'S TEARS
***
3-
Ovaj skoro-avangardni, jedva-narativni, skoro-autistički omaž giallohororima predstavlja spektakularno audio-vizuelno iskustvo kakvo se MORA doživeti u bioskopu. Iskoristite unikatnu priliku!


DIVLJE PRIČE
WILD TALES
***
3
Odličan argentinski omnibus koji se bavi svakodnevnim mukama i dilemama koje brzo eskaliraju u "šta bi bilo kad bi bilo" crnohumorne košmare. Kako se odjednom osvetiti SVIMA koji su te celog života zajebavali i život ti unakazili? Šta ako budeš u prilici da nekažnjeno serviraš otrov svom upropastitelju? Kako se osvetiti čoveku koji te namerno gnjavi na auto-putu svojom vožnjom? Kako se izboriti sa parking-servisom koji ti stalno grabi auto sa neobeležnog mesta? Šta ako mlada usred venčanja otkrije da ju je mladoženja varao sa curom koja je takođe gošća, tu, na gozbi? POGLEDAJTE ŠTA!


HARD TO BE A GOD
TRUDNO BYT BOGOM
***
3+
Vuzuelno perfektna orgija mračnjaštva, beznađa i mizantropije o tome kako lako ljudska stoka potone u blato onda kada istrebi misleće ljude a na vlast dođe najcrnji ŠLJAM. Čuvajte se: ovo traje TRI sata, nije baš date movie niti je zabava u normalnom smislu reči. Takođe, ima samo JEDNA projekcija na celom festivalu. Ko voli, nek izvoli!
Moj detaljniji prikaz imate OVDE.


NOĆNE HRONIKE
NIGHTCRAWLER
***
3
Malkice precenjena, ali ipak vrlo dobra i pažnje vredna triler-drama-satira o zloj zaleđini medijskih manipulacija i gladi za senzacijama.
Moj detaljniji prikaz imate OVDE.


PLAVA RUINA
BLUE RUIN
**(*)
3-
Jedini twist u ovoj priči o osveti jeste da je osvetnik prilično nevičan i nespretan (a uz to i nefotogeničan) bradonja: nije to Čak Bronson Stalone nego neki neupadljivi čikica koga muka natera da se pobrine za određene zlikovce, što dovodi do niza nimalo čistih, čak prilično traljavo odrađenih sukoba.


NIČIJE DETE
NO ONE`S CHILD
***
3+
Reći ću samo: odličan kao da nije srpski! Potresan ali nepatetičan, znakovit ali nenapadan (hm, relativno – za naše prilike), izvanredno odglumljen. Moj pečat preporuke!


PO REDU NESTAJANJA
KRAFTIDIOTEN / IN ORDER OF DISAPPEARANCE
**(*)
3-
Umereno zabavna nordijska krimi-triler crna komedija, na tragu "plan pošao po zlu" Tarantinijada iz 1990-ih, biće najzabavnija ovdašnjem gledaocu zbog epizodnog prisustva srpske (i albanske!) mafije u Norveškoj. Ne očekujte da je ovo igde blizu PUSHERU, i po opštim dometima, i po prikazu Srba (po tom pitanju ima ukupno dva dobra fazona: za jedan od njih – vidi sliku), ali gledljivo je i dovoljno intrigantno za razonodu.


R 100
R 100
**(*)
3-
Od reditelja nedostižno odličnog SYMBOLa , nova deadpan komedija apsurda, o bezličnom službeniku koji se učlani u SM klub za ponižavanje na javnom mestu, iz kojeg se nemoguće izaći, pa onda ovaj mora da trpi da ga zgodne ženske mlate i gnjave i niz stepenice bacaju gde god da krene. Zabavna premisa, ima dobrih set-pisova, ali ipak je to one-joke movie, prerazvučen i ne uradi s tom premisom dovoljno, ne samo na konotativnom planu, nego pre svega u smislu zabave tj. gegova. Drugim rečima, ovaj deadpan je previše dead za moj ukus iako svakako vredi gledanja.


SAMURAJ
THE SAMURAI
***
3+
Originalan spoj nadrealnog trilera, art filma i horora. Nema tu nikakvih samuraja, ali ima samurajskog mača koji proliva poprilično (stilizovane) krvi. Zanimljivo je da ovaj film sa gay podtekstom prikazuju jedan jedini put, i to baš u ponoć uoči Dana žena!
Moj detaljniji prikaz imate OVDE.

TMINA
BLACKNESS
**(*)
3-
Vizuelno nadmoćan domaći (!) studentski (?) film sa elementima (naučne) fantastike, ne baš vešto skrojen od dva parčeta (tj. veza između prve i druge polovine je upitna), ali svakako je vredan pažnje kao najava jednog nesumnjivo talentovanog reditelja.


TEŽAK DAN
KKEUT-KKA-JI-GAN-DA / A HARD DAY
***(*)
3+
Vanredno duhovit i zabavan crnohumorni krimi triler iz samog vrha moje liste najboljih iz prošle godine.
Moj detaljniji prikaz imate OVDE.


ŠTA RADIMO SAKRIVENI
WHAT WE DO IN THE SHADOWS
**(*)
3-
Šteta je što ovaj niz skečeva na temu svakodnevnih problema vampirskog urbanog života (a s vukodlacima – suživota) nema zaplet, ali kad su gegovi tako konzistentno dobri, tome se može progledati kroz prste. Jedna od najboljih horor komedija u poslednje vreme.


VIDIM, VIDIM
ICH SEH, ICH SEH / GOODNIGHT MOMMY
***(*)
3+
Izvanredan, ledeno jeziv horor + drama + art-film o dvojici blizanaca koji ne veruju da im se, posle plastične operacije lica, zaista vratila majka, a ne neki stranac... Uskoro stiže rivju. S Ghoulovim pečatom preporuke!


VLAŽNO MESTO
WETLANDS
**(*)
2+
Strogo gledao, scenario je detinjarija zasnovana na šokiranju neukusom, i ako baš hoćete, ovaj film i nije naročito dobar kao film; ali ipak ga vredi pogledati zato što se super-slatka glavna glumica obilato skida u njemu. Istina, neke od tih scena nisu baš erotične, ali neke i jesu. Spremite se na obilje izmeta, sperme, menstrualne krvi, povraćanja, sline i praktično svih mogućih izlučevina – ali to je sve uslikano videospotovski a ne kvazidokumentarno, pa nije toliko gnusno koliko zvuči.


NISAM GLEDAO ALI SVAKAKO PLANIRAM:

Poređano po redosledu prioriteta, tj. visini očekivanja:

BELI BOG
WHITE GOD

TELO
BODY

LET US PREY
LET US PREY

DEVOJKA SE VRAĆA KUĆI SAMA, NOĆU
A GIRL WALKS HOME ALONE AT NIGHT

U PODRUMU
IM KELLER / IN THE BASEMENT

BUDALA
DURAK / THE FOOL

DIVLJI ŽIVOT
WILD LIFE

HIJENA
HYENA

NESHVAĆENA
INCOMPRESA

SAVET PTICA
ZERRUMPELT HERZ / THE COUNCIL OF BIRDS

TRAVELATOR
TRAVELATOR

KOLT 45
COLT 45

PAZOLINI
PASOLINI

DRUGA ŠANSA
A SECOND CHANCE / EN CHANCE TIL

ENKLAVA
ENCLAVE

JEDNAKI
EQUALS (OMNIBUS)

U idućem nastavku osvrnuću se na neke filmove koje, po meni, možete glatko i propustiti.


Gole nemačke tinejdžerke (1): WETLANDS (2014)

$
0
0
  **(*)  
  2+  

            upozorenje: Ovaj post sadrži text i slike koji nisu prikladni za osetljive, uvredljive, gadljive i maloletne.


            I žene prde. I žene seru, izgleda. Neke čak imaju i hemoroide. I to ne nekakve tetke i babe nadomak groba, nego mlade sexy zgodne žene! To su samo neka od otkrovenja koja nam ovaj film otkriva. Prava šansa da vas prosvetli biće na predstojećem FEST-u!
            Sexy cura se češa po dupetu. Pa gde to ima? U filmu WETLANDS. Njegova opsesija dupetom, sranjem, klozetom, WC šoljom, prolivom, brisanjem dupeta, (prljavim) donjim vešom itsl. tipično je NEMAČKA.
Šajze! Ja stvarno ne znam šta je s tim narodom, da li zbog svih tih kobasica i kiselog kupusa koji proždiru imaju smrdljivija i napadnija, lepljivija govna od ostatka sveta ili koji im je đavo, ali evidentna je stvar u njihovoj "kulturi" postojanje vrlo specifične fetišizacije svega vezanog za veliku nuždu. Uostalom, treba znati da je to narod koji u svom rečniku ima posebnu reč za ono što se kod nas samo idiomatski zove "Tarzančići", pa prema tome... dabome!
Ali neću sada o tome. WETLANDS je u celosti "nadahnut" klinačkom željom za kolekcijom što više tabua vezanih za telesne funkcije koje se u pristojnom društvu ne pominju. Kao kad malo dete progovori, pa nauči "bezobrazne" reči (a to su najčešće baš one vezane za TABU delove tela i njihove funkcije), i onda ih fascinirano, papagajski ponavlja, svesno da čini nešto zabranjeno što njegove roditelje donekle zabavlja a odnekle šokira 
– i kao kad tinejdžer počne da otkriva neke nove stvari o svom i tuđim telima pa počne naglašeno da psuje i aludira na ove TABUE – tako i WETLANDS u celosti svoje postojanje zasniva na šoku koji govor (i slika!) o ovim stvarima mogu da izazovu!
Vaginalne gljivice! Vaginalni mirisi! Sperma na prstima! Menstrualna krv na obrazima! Brijanje stidnih dlaka! Brijanje analnog otvora! Proliv! Sve to i još mnogo toga drugog imate u ovom filmu. Šokirajte se za sve pare – ako padate na ovako klinačke fore.
Zaplet? Curica se zanela previše prilikom brijanja svog dupeta i žiletom sebi nanela ranu na čmaru koja se inficirala i zahteva operaciju. Dok leži u bolnici i oporavlja se od krpljenja sfinktera, ona se zacopa u prilično neupečatljivog medicinskog brata. Usput fantazira o koječemu (uključujući smrt svoje majke) i pokušava da ga osvoji po svaku cenu, žrtvujući pritom čak i svoje dupe...
Ako imate 13 godina, ili barem mentalni sklop tinejdžera, ovo je pravi film za vas. Ako ste nešto zreliji, znajte da je scenario bezvezarija, ali režija ima ponešto slikovitog šarma i dinamike, kao infantilna verzija Toma Tikvera (TRČI LOLA TRČI) a glavna glumica Carla Juri je prava bombonica 
i zapravo samo zbog nje stvarno i vredi ovo pogledati– ako imate stomak za sve ono ostalo (slikano manje-više videospotovski pa nije toliko explicitno niti gadno kao što zvuči).
Istina je da ovaj film ne sadrži "pas jebe ženu" video, jer naša junakinja nekim čudnim previdom ne radi "ono" sa psom u ovom filmu (mada dođe blizu toga da "to" uradi sa Crnim Arapinom!); ali zato, ako tražite "gole nemačke tinejdžerke", WETLANDS može biti film za vas.

...čak i uprkos tome što mladolika, tinejdžerolika Karla zapravo ima tri banke! Ko bi rekao da ta glumica ove godine puni 30 godina? Ja ne bih nikada! Oh, well, tim bolje. Ko voli, nek izvoli.

Ghoulov vodič kroz FEST 2015 (2): Ovo možete i propustiti

$
0
0

Svi drugi vas zatrpavaju hajpom i epp-om! Svi drugi vas teraju – kupujte, gledajte, konzumirajte, što više, dok ne padnete u nesfest! Jedino vam Ghoul, pored PREPORUKA, prijateljski kazuje i ono što vam drugi neće reći: koje naoko intrigantne filmove možete i da preskočite, pogledate kod kuće, ili ne gledate uopšte – jer kriza je i besparica, ko će da kupuje karte za 20 filmova na ovu skupoću?
Dakle, ovo dole sam ja gledao za vas i umesto vas: nisu to LOŠI filmovi, ali u konkurenciji daleko boljih i zanimljivijih, OVE baš i možete propustiti.


'71
**(*)
2+
Dobitnik Zlatnog Ghoula za naj-mušku ulogu, Džeri O'Konel (za film STARRED UP) ovde je prilično neupečatljiv jer mu poludupasti film ne pruža bogzna kakav materijal da se pokaže. Premisa, o engleskom vojniku koji zaostane iza "linije fronta" u Belfastu 1971. i onda mora sam da se probija kroz neprijateljsko okruženje, mogla je i morala da se izmuze za daleko uzbudljiviji film. Ovaj nije negledljiv, ali ne prevazilazi nivo kompetentne zaboravljivosti.


ČOVEK PTICA
BIRDMAN
?
Ovo sam ugasio posle pola sata (inače, traje oko dva). Zato, ovo nije kritika nego impresija i upozorenje: ništa mi ne vredi gimmick sa kamerom koja, navodno, sve snima u jednom cugu, džaba mi dobra gluma (i svi Oskari i zlato što sjaaa), kad me ti likovi i to što im se dešava apsolutno nisu zainteresovali da bih ih pratio dva sata. Film se ponaša kao da nikad nismo gledali ništa drugo o glumcima, rediteljima, probama, pozorištu a, za moj groš, ispod svih svojih razmetljivosti nudi bajat, predvidiv proizvod. Ako vam je baš stalo do filma o Čoveku sa Glavom Ptice, koji se ceo dešava u pozorištu, bolje pogledajte remek-delo Mikelea Soavija BLOODY BIRD (aka AQUARIUS, aka STAGE FRIGHT). E, deco, TO se zove BIRDMAN!


GLASOVI
THE VOICES
**
2+
Rajan Rejnolds je nešto kao moderni Norman Bejts – ali proleter, golja najobičniji, fizikalac, a ne hotelijer; umesto sa mrtvom majkom on govori sa svojim kućnim ljubimcima, psom (dobrica, glas razuma) i mačkom (krvožednom Id zloćom koja ga škotskim akcentom navodi na ubijanje). Velike šanse iz ove premise uglavnom su protraćene u jedva-poludupastom, napadno neduhovitom i nenadahnutom filmu. Jedini dobar fazon je taj što, dok je na lekovima, njegov stan izgleda kao toplo i prijatno, bogato opremljeno gnezdo, a kad prestane da ih uzima – vidi sebe u mračnom ćumezu tipičnom za serijske ubice; što je najgore, tad čak ni životinje ne govore. Avaj, džaba sve kad je zaplet skroz deža vi, a sa jednom jedinom inovacijom (životinje koje, kao, govore; kasnije i odsečene glave) ništa naročito nije urađeno. Prosto rečeno, ovi GLASOVI nemaju ništa zabavno i upečatljivo da vam kažu.


MAPE DO ZVEZDA
MAPS TO THE STARS
**
2
Boli me čak i prisećanje na ovaj film. Slično kao što se ČOVEK-TICA pravi da nikad nismo videli satiru na pozorište, glumce itd. tako se i Kronenberg ponaša kao da niko nikad nije razotkrio sjaj i bedu Holivuda, pa je zato snimio ovu ružnu i glupu telenovelu na tu temu. Oh, kako boli kad veliki padnu! Jedini donekle zabavan podzaplet u svemu ovome tiče se nadobudnog antipatičnog skota od deteta-zvezde i njegove već u korenu zatrovane (ne)čovečnosti, što je povod za nekoliko baš-baš crnohumornih scena. Ali za pravi crni humor sačekajte sam kraj, gde ćete videti wannabe dramsku, ozbiljnu scenu CGI vatre koja bi bila ismejana iz GHOST RIDER 3: HOLLYBALLOO!


RITAM LUDILA
WHIPLASH
**
2
WHIPLASH je srednjačka bezvezarija. Citiraću odličan članak koji jasno poentira zbog čega (i tako mi štedi vreme i trud): "Here’s what Charlie Parker didn’t do in the intervening year: sit alone in his room and work on making his fingers go faster. He played music, thought music, lived music. In “Whiplash,” the young musicians don’t play much music. Andrew isn’t in a band or a combo, doesn’t get together with his fellow-students and jam—not in a park, not in a subway station, not in a café, not even in a basement. He doesn’t study music theory, not alone and not (as Parker did) with his peers. There’s no obsessive comparing of recordings and styles, no sense of a wide-ranging appreciation of jazz history—no Elvin Jones, no Tony Williams, no Max Roach, no Ed Blackwell. In short, the musician’s life is about pure competitive ambition—the concert band and the exposure it provides—and nothing else. "
Tačno to: " There’s nothing in the film to indicate that Andrew has any originality in his music. What he has, and what he ultimately expresses, is chutzpah. That may be very helpful in readying Andrew for a job on television. “Whiplash” honors neither jazz nor cinema; it’s a work of petty didacticism that shows off petty mastery. "
Ovaj članak ucelo imate OVDE.
Vipleš svodi muziciranje na cirkuzanisanje, i to je njegov suštinski promašaj, u svođenju umetnosti na sport – mada čak ni u sportu ne pobeđuje nužno najuporniji, onaj koji je najviše prokrvario na vežbama i treninzima, koji je do pucanja napregao mišiće. Ali nema veze, i ovde na delu vidimo vulgarnu američku veru da će svako ko svakodnevno trči do iznemoglosti da postane maratonac i šampion.
To sve kulminira u idiotskoj završnoj sceni u kojoj mladac pokazuje svima kolko brzo može da lupa. Wow. Bravo sinko, get a job in a sideshow, will you? Dramaturški je to tako postavljeno da klinac i tu kao i svuda drugde ispada sebični egomanijački skot - jer izbacuje sebe u prvi i jedini plan, nauštrb benda koji ostavlja na cedilu, tj. baca u senku svojom solo egzibicijom. Kao: "Sklonite se vi sad, ćutite i gledajte moju egzibiciju!" To nije kolegijalno niti je lepo. Ali debili misle da tako nastaje umetnost...


TOKIJSKO PLEME
TOKYO TRIBE
??
S velikim nestrpljenjem sam dočekao novi film vrlo mi dragog reditelja, Šion Sona– ali, avaj, onda sam shvatio da ja ovo uopšte ne mogu da gledam! Naime, ta priča o ratu bandi, bandita i kojekakvog polusveta u alter-futur Tokiju u potpunosti je natopljena hip-hopom. Svi "junaci" to slušaju, svi recituju-verglaju-repuju, i čitav "film" zapravo izgleda kao dvočasovni vulgarno-šareni drečavi preterani spot za hipiti-hopiti "pesmu". Žao mi je, vidim da ima lepih slika u filmu (hell, ima ih i u video-spotovima, pa ne traju dva sata!), ali moje organsko gnušanje prema bilo čemu što makar u najavi prismrdi na rep čini mi nemogućim gledanje ovog filma.


TURISTA
TURIST /FORCE MAJEURE
**(*)
2+
Ova drama bi zapravo trebalo da bude nešto kao dead pan komedija naravi, ali toliko je dead da nije naročito smešna a ni zabavna – zapravo je do ivice negledljivosti prerazvučena, repetitivna i predvidiva sa svojim inače solidnim poentama i zapažanjima, onda kad se ne bavi opskurantizmom (kao u završnoj sceni, recimo). Nije da tu nema zanimljivosti, na momente, ima simpatičnih psiho-socioloških uvida, ali... ovaj prilično uninvolving film nije me dotakao koliko sam želeo i očekivao.


ZUBATI
TUSK
**
2
Ovo je film sa jednim jedinim "fazonom": ludak otima ljude i hirurški (?) ih pretvara u morževe. 
Avaj, taj "fazon" je razvučen na traaaajaaaanjeeeee predugometražnog filma krajnje na silu, ubacivanjem ničemu-neslužećih flešbekova i paralelne radnje u kojoj Džoni Dep pod šminkom preglumljava i krevelji se igrajući retardiranog kanadofrancuza u apsolutnom slepom crevu filma. 
Gledljivo, uz premotavanje, samo najzadrtijim pratiocima Kevina Smita, kurioziteta i najpovršnijim fanovima "ludih" filmova ("Brate, zamisli šta sam gledo: film o liku koji ljude pretvara u morske konje! Ne možeš da veruješ! Ludo burazere, ludo!"). 
Najveći horor u ovom pokušaju crnohumorne torture-strave jeste to u kakvog je nakazno debelog gmaza sa praseće sitnim očicama i tupavom facom izrastao Hejli Džoel Osment
Nekada je gledao mrtve ljude, a sad vidi ljude-morževe...


UBITI ČOVEKA
TO KILL A MAN
**(*)
2+
Lepo je uhvaćen osećaj sveprisutnog i skoro neizbežnog nasilja koje se kao usud, uprkos svim naporima, nadvija nad život jednog običnog porodičnog čoveka... ali kada do toga dođe, i kad on krene da se sveti, to postaje dosadno, razvučeno, predvidivo, i naprosto gubi se u jadnoj "poenti".


VARVARI
**
2-
Glupa prvoloptaška autošovinistička dramica u kojoj je Kosovo samo prazni mit, odnosno izgovor za lažno stečenu državnu pomoć, tj. alibi za lumpovanje i krađu po gradu (čuvene "patike za Kosovo"). Presad rumunske estetike u naše okruženje (Mladenovac vs. Beograd) tehnički nije loše izveden: kamera je dobra, kao i glumci-početnici (i/ili naturščici), ali džaba kad je scenario banalno soc-horor sranje selektivno prepisano iz dnevnih novina, bez ikakve nadgradnje.


Distanca 
La distancia
**
2+
Tri patuljka imaju zadatak da otmu umetninu pod nazivom "Distanca" iz kotlarnice jedne napuštene ruševne propale ruske termocentrale u nedođiji. Oni to glatko i učine. Kraj. Usput imamo neke lepe slike iz žanra "kako mali Đokica zamišlja umetnost". Dosadno i ni blizu tako ludo kao što na prvi opis zvuči (mada, iskren da budem, nije sasvim lišeno određenog skoro dadaističkog anything goes šarma).


GOODNIGHT, MOMMY (Ich seh, Ich seh, 2014)

$
0
0

  ***(*) 
 3+ 

            Evo nama, na FEST-u, najzad jednog zamalo pa odličnog horora: nemam nikakve sumnje da će mi GOODNIGHT, MOMMY na kraju godine biti u top-10 naj-horora, a možda čak i u top-5.
            U pitanju je vrsta horora koju najviše volim, ona u kojoj se spajaju art i žanr u strastvenom neraskidivom zagrljaju koji niko sem najzadrtijih slepaca ne može, niti treba, da rastavi na sastavne delove. S jedne strane kao ko-rediteljku imamo stalnu saradnicu Ulriha Zajdla, austrijskog autora niza ledenih i mizantropskih (?) filmova (meni najdraži: PASJI DANI – nikad ljudska bića nisu bednije i uništenja-vrednije izgledala na filmu!). 
Zajdl je ovo i producirao, a njegov dokumentarac U PODRUMU takođe igra na FEST-u (i vredi pažnje!). S druge, pak, strane, imamo nepatvorenog predstavnika "zla đeca" podžanra, sekcija: blizanci! Pa ko to da ne voli?
            Na ivici šume, daleko od sveta, žive dva dečaka od kojih 10-11 godinica, braća blizanci. Eto ih u kući čudno modernističkoj, da ne kažem art deko ili tako nešto: kao da je projektovao neki frigidni Austrijanac. Ništa brvnara, ništa sjedinjenje s prirodom, nego naprotiv – ovo odskače iz zelenila kao pakla cigareta posle piknika zaostala na proplanku.
            Kući se iz bolnice vraća majka – sa licem u zavojima. Ne znamo šta je bilo, o kakvom se zahvatu radi i zbog čega, ali klinci ubrzo počnu da sumnjaju u maminu autentičnost, tj. da li je to uopšte stvarno njihova mama, ili nešto tuđinsko. Tu su i neke vizije, ili snovi, ili stvarnost – ne zna se šta je – u kojima čudne bube ulaze mami u uho (slično kao u Soavijevoj SEKTI, ali s drugim konotacijama) a ona ne reaguje.
            Pošto ni mama nije baš nežna prema dečacima, a ni njihovo ponašanje nije baš iz udžbenika, stvari na kraju eskaliraju u pravcu nečega što bi se moglo nazvati torture pornom, ali pošto je sve u krugu familije, ipak ne bih aludirao na incest porn (a ionako se ovde ne zalazi baš duboko u patologiju a la SRPSKI FILM).
            Vizuelne reference se kreću od Frankenštajnove neveste i Očiju bez lica pa do Hellbounda (ovo sa SEKTOM je verovatno nenamerno, ipak je to "niži" nivo, B-movie, ispod radara za ove arty Austrijance, bez obzira što je Soavijev film zapravo arty-pulp svoje vrste). Glavna žanrovska referenca, međutim, spada u SPOJLERE, pa radije ne bih to ni nagoveštavao...
Režija je klinički ledena, kamera mirna, bez egzibicija, hladno beleži sve, uz povremene "etide" koje dodaju na začudnosti, npr. kadrovi u kojima majka zavijenog lica stoji pred ogledalom u dugačkoj haljini koja vijori na vetru, ili scene snova/vizija, uključujući jednu koja, ipak nepotrebno, rabi onaj danas već otrcani "zamućeni" efekat brzomrdajuće glave patentiran u DŽEJKOBOVOJ LESTVICI KOŠMARA.
Ono što krasi LAKU NOĆ, MAMA (tj. VIDIM, VIDIM, u doslovnom prevodu s nemačkog – prema nekakvoj pesmici-razbrajalici) nije toliko zaplet po sebi koliko sveopšti ugođaj: unikatno creepy atmosfera u kojoj je teško staviti prst tačno na ono što je jezivo, napeto, strašno, jer ne zbiva se bogzna šta spektakularno, a opet, ima nešto u ritmu, u bojama, u svetlu, u detaljima, u sitnim zločestostima i nagoveštajima što se polagano akumulira u pravcu većih i otvorenijih gadosti.
Zamislite onaj pritajeni sadizam, tik ispod glazure "normalnosti", iz filmova Mihaela Hanekea – zamislite BELU TRAKU svedenu na intimnu priču jedne krnje familije (nema Oca, ni svetoga duha... samo Magna Mater...), ali sa znatnom dozom horora ubačenom, i eto vam ideje na šta liči ovaj film.
Ja imam određene rezerve prema kraju i raspletu, ali ništa fundamentalno: svakako treba da iskoristite priliku i ovo pogledate na FEST-u, tim pre što filma nema u alter-izvorima, tj. na netu (ja sam pogledao skriner "preko veze", nevezano za FEST, a vezano za RUE MORGUE), i pitanje je kada će se pojaviti pred cyber-narodom.
SPOJLER – ne čitaj pre gledanja filma! 

Bio sam iznenađen da jedan austrijski arty film uopšte ima TWIST! U američanskim filmovima sam na oprezu oko toga, ali ovde sam se, priznajem, malo opustio, i twist ("ma ne, neće valjda? ne, nije valjda...?") naslutio nešto kasnije u filmu, tek u drugoj polovini. 
Ono što ovom filmu pomalo oduzima jeste činjenica da je taj twist identičan onome u klasičnom (mada, masama manje znanom, neizvikanom) hororu THE OTHER (1972); dakle, oduzima mu u očima znalaca, mada gledalačke mase teško da taj film drže negde blizu svesti kao potencijalnu referencu. Uzgred, ko ga nije gledao, ozbiljno preporučujem - THE OTHER (1972) je jedno od skrajnutih, neopevanih malih remek-dela američkog horora i zaslužuje mnogo viši status nego što ga sada ima.
S druge strane, međutim, twist nije tu radi sebe samog, tj. nije prepisan nego je smisleno integrisan, deo je te priče, i kada se sve karte razotkriju, DODAJE filmu na značenju i emociji. Jedino što krupnije zameram ovome jeste varanje: pre svega, u smeštanju te kuće u potpunu izolaciju, sa minimalnom interakcijom sa spoljnim svetom. THE OTHER je hrabrije i smelije svoju storiju smestio u ruralnu zajednicu sa svim njenim stanovnicima i odnosima – toga ovde skoro da uopšte nema. 
Pored toga, u svetlu onoga što na kraju saznamo, početak filma deluje fejk: jer, ko bi jednog dečaka tih godina ostavio da živi sam samcit u kućerini na ivici šume, a naročito posle onoga što je uradio tj. što se desilo. Nema teorije da to i takvo dete ne bi bilo u nekoj instituciji – ipak je to Austrija, dakle uređena država, a ne Srbija! Umesto toga, samo dete (i njegov imaginarni, mrtvi brat) cunja po kući dok čeka da mu mama dođe iz bolnice. Ma nemoj! Ali jbg, bez toga ne bi bilo ni filma...


Viewing all 1396 articles
Browse latest View live